Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Porodica Palestinca Suhejla Ebu Šahme iz pojasa Gaze, poznata je po natjecanju u pamćenju i memorisanju Kur'ana te je s pravom dobila naziv ”Porodica Kur'ana.”
Nedavno je i slijepa kćerka Ebu Šahme postala hafiza Kur'ana i dobila je diplomu ili idžazetnamu sa neprekinutim nizom (senedom) u kiraetu koji seže do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i to je njegova treća kćerka koja je naučila Kur'an napamet.
Ispisano Brajevim pismom, sunce Kur'ana obasjalo je srce mlade Šemse (ime koje znači Sunce), i njen srčani vid postao je mnogo jači od očinjeg vida, pa je, uz odlučnost i neopisivu uporonost, Šemsa bint Suhejl Ebu Šahma, sa dvanaest godina naučila Kur'an napamet, a sa sedamnaest godina dobila je idžazetnamu sa senedom u kiraetu do Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Šemsa je doživjela velike poteškoće i izazove na putu stjecanja spomenute idžazetname. Na njezinom časnom putu, pored oca, najviše joj je pomogao njezin muhafiz, šejh Muhamed el-Kirinavi, pred kojim je za dvije godine proučila cijeli Kur'an napamet i dobila idžazetnamu sa senedom u kiraetu do Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Govoreći o svojoj odluci da uči Kur'an napamet i o nesvakidašnjem uspjehu i poduhvatu, Šemsa je rekla: ”Osnovnu školu završila sam u OŠ ”Svjetlo i nada” za slijepe, dok sam srednju školu pohađala u Aki, i to u školi koja nije bila isključivo za slijepe osobe.
Allahovu Knjigu počela sam pamtiti od malih nogu uz pomoć moga oca. Tako sam naučila tedžvidska pravila, teoretski i praktično. U dobi od 7 godina naučila sam pet džuzeva Kur'ana, u džamiji blizu naše kuće, a sa 12 godina naučila sam cijeli Kur'an napamet.
Imala sam puno poteškoća, zajedno sa mojim ocem, u toku učenja i memorisanja Kur'ana, pogotovo jer tada nije bilo Kur'ana na Brajevom pismu.
Otac me je podučavao memorisanju Kur'ana metodom glasnog učenja i ponavljanja. Znali smo satima sjediti slušajući šejha Muhameda Menšavija koji je učio Kur'an, a djeca su za njim ponavljala.
Moja želja je da budem jedan od onih učača Kur'ana koji Kur'an uče i praktikuju u životu, i da budem od koristi svojoj vjeri i državi.
Želim kazati da invalidnost nije prepreka i ja se ponosim mojim invaliditetom, jer me učinio osobom velike odlučnosti i snažne volje koja može pokrenuti brda. Ovo je moja poruka osobama sa invaliditetom da vjeruju u Boga, a zatim u sebe, u svoju porodicu i ljude oko sebe, da bi ostvarili svoje želje i ambicije.
