Puštanje na slobodu presuđenog ratnog zločinca Marka Radića Make za Emira Hajdarevića, bivšeg logoraša i člana Upravnog odbora mostarskog Udruženja logoraša, bilo je očekivano, imajući u vidu presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je Radiću preinačena kazna izrečena u Sudu BiH.
Radić je, podsjetimo, pušten na slobodu početkom decembra, samo dva mjeseca nakon što je prebačen u Hrvatsku na izdržavanje kazne zbog ratnog zločina na području BiH.
Transferu je prethodila njegova molba, te odluka Županijskog suda u Zagrebu da prizna presudu Suda BiH kojom je Radić osuđen na 21 godinu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, odnosno mučenja, zatvaranja, ubistva i silovanja u naselju Vojno kod Mostara.
Međutim, ova pravosudna instanca u Hrvatskoj je presudu smanjila na 12 i po godina uz sljedeće obrazloženje:
“Radnje počinjenja kaznenog djela pod točkama 2., 3. i 5. izreke strane presude opisane su tako da udovoljavaju utvrđivanju krivnje po osnovi sudjelovanja u tzv. udruženom zločinačkom pothvatu. No, kako taj institut nije svojstven niti kontinentalnom pravu tako ni luvatskom pravu, opisane radnje nije moguće podvesti pod zakonski opis nekog kaznenog djela”.
U kaznu je uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. juna 2006. godine.
Za mogućnost da Radić, koji je u BiH pravosnažno osuđen 2011. godine, ostatak kazne služi u Hrvatskoj zaslužan je ministar pravde BiH Josip Grubeša, inače kadar HDZ-a BiH. On je, naime, 8. oktobra 2018. godine odobrio transfer ovog ratnog zločinca u susjednu državu na izdržavanje kazne.
Epilog pravne, a po svemu sudeći i političke zavrzlame, jeste činjenica da je Radić, zahvaljujući ministru Grubeši i pogodnostima hrvatskog zakonodavstva, danas slobodan čovjek. Da mu transfer u Hrvatsku nije omogućen, te da je ostatak kazne i dalje služio u BiH, Radić bi iz zatvora trebao izaći tek 2027. godine.
Radićeve žrtve začuđene su nezainteresovanošću Tužilaštva i Suda BiH za sve ono što je uradio Županijski sud u Zagrebu.
“Zagrebački sud ovim činom derogirao je presudu Suda BiH, a niko od zvaničnih organa u BiH nije se usprotivio tome, niti je preduzeo bilo kakve mjere da se presuda zagrebačkog suda proglasi ništavnom na području BiH”, zapaža Hajdarević, član Upravnog odbora Udruženja logoraša u Mostaru.
Smatra da bi “slučaj Radić” mogao postati svojevrsni urnek kada su u pitanju i drugi presuđeni ratni zločinci.
“Hrvatska je to prvi put uradila sa Makom Radićem. Ista stvar moguća je i kada su u pitanju pravosudni organi Srbije. U narednom periodu je za očekivati da će susjedne države pojačano djelovati protiv institucija BiH kako bi se ostvarili ciljevi koji u ratu nisu ostvareni. Sve to predstavlja udar na pravosuđe u BiH. Zato naše pravosuđe mora stati u odbranu svojih presuda i mora opravdati svoje postojanje”, kategoričan je naš sagovornik.
Hajdarević je mišljenja da sporazum BiH i Hrvatske, koji omogućava transfer, treba staviti van snage, jer se u praksi ovaj dokument zloupotrebljava.
“Transfer je odobrio ministar pravde BiH, kojeg je na tu funkciju postavio HDZ BiH. Očigledno je da ovaj sporazum koriste snage koje su presuđene za udruženi zločinački poduhvat kako bi izbjegle pravosuđe BiH, te pravdali zločine koji su počinjeni u našoj zemlji i tako oslobađali presuđene ratne zločince. Politika koju su naslijedili i koju i danas provode odužena je za UZP od strane Haškog tribunala. Oni od početka ne odustaju od ideje koja je dovela do presude za UZP”, ističe Hajdarević, te dodaje:
“Iste stvari će se dešavati sve dok na čelu Ministarstva pravde BiH bude kadar HDZ-a BiH”.
Hajdarević smatra da je scenario u slučaju Marka Radića, od odobravanja služenja ostatka kazne u Hrvatskoj do puštanja na slobodu, unaprijed dogovoren između ministra Grubeše i hrvatskih pravosudnih organa.
“To je politička odluka koju su pripremali sa pravosuđem Hrvatske, koje je u svojoj presudi negiralo presudu Haškog tribunala za UZP i na osnovu toga Radića pustilo na slobodu. Samim tim, prekršen je i sporazum Hrvatske i Haškog tribunala o poštivanju presuda i izručenju ratnih zločinaca”, zaključuje on.
(Vijesti.ba)
