Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Živimo u vremenu nevjerovatnih paradoksa. S jedne strane, čovjek modernog doba postigao je nezapamćene rezultate na naučno-tehnološkom planu, ostvarivši podvige koji su dostojni svakog divljenja. S druge pak strane, i pored svekolikog naučno-tehnološkog napretka, moderno društvo izloženo je raznoraznim pošastima i bolestima za koje, i pored svih napora i uloženih sredstava, ne može da pronađe lijek i adekvatnu zaštitu.
Moderni čovjek nikako da ostvari sreću za kojom čezne, niti da postigne željenu sigurnost, mir i blagostanje. Moderni čovjek ima problem sa samim sobom, i taj problem nije fizičke, već psihičke, duhovne prirode. To je unutrašnji problem koji se ogleda u beznađu, strahu, nemiru i tjeskobi te depresiji.
Sa stanovišta islama, osnovni uzrok depresije, tjeskobe, zabrinutosti i nemira u duši je što smo napustili način života koji donosi mir u srce i dušu, i što smirenost, spokoj i sreću tražimo na pogrešnom mjestu, odnosno što smo okrenuli glavu od upute Onoga Koji nas je stvorio, Koji nam je podario život i sve blagodati.
To je najbolje opisano u ajetu iz sure Ta-Ha, u kojem se navodi: ”A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti.” (Ta-Ha, 124.) Riječ dank ( ضنكاً ) koja je upotrijebljena u ajetu, svojim značenjem obuhvata brigu, tugu, tjeskobu i svekoliko duhovno siromaštvo, unutrašnji nemir i prazninu.
Smirenost (sekinet) kao najveća blagodat iskrenog vjerovanja
I budući da su tjeskoba, nemir i depresija opasne bolesti i pošasti modernog doba, jasno je onda zašto je jedna od najvećih blagodati koju Uzvišeni Allaha daruje vjerniku upravo smirenost (sekinet), duševni mir i sigurnost.
Smirenost ili sekinet daruje vjerniku emocionalnu stabilnost koja čini da u potpunosti kontrolira svoje mentalne i emocionalne sposobnosti, kao i svoje reakcije na stanja, situacije i izazove kojima je izložen.
Smirenost je ono što razdvaja iskrenog vjernika od licemjera, jer lažov, makar uspio slagati sve ljude, ne može slagati svoju dušu. Onoga ko se lažno hvališe i razmeće svojom pobožnošću, osramotit će teške situacije i iskušenja.
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Kada se smirenost spusti na srce, ono postaje spokojno, a zatim se ta smirenost prenosi i na ostale organe. Smirenost (sekinet) vjerniku donosi dostojanstvo i čini da njegov jezik govori ispravno i mudro, a sprječava ga od ispraznog govora i svake laži. U opisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ranijim objavama, navodi se: ‘Ja ću poslati nepismenog Poslanika, koji nije osoran ni grub, koji ne podiže glas po trgovima i ne govori bestidne riječi. Uputit ću ga na sve što je lijepo, darovat ću mu sve osobine lijepog ahlaka, učinit ću smirenost (sekinet) njegovom odjećom, pravednost njegovom idejom vodiljom, pobožnost njegovom savješću, mudrost njegovim rasuđivanjem, iskrenost i poštenje njegovom prirodom, oprost i dobročinstvo njegovim karakterom, pravdu njegovim životnim putem, istinu njegovim zakonom, uputu njegovim vođom, islam njegovom vjerom, i Ahmed – Hvaljeni, njegovim imenom.”’
Rečeno je: ”Smirenost je plašt koji se spušta da učvrsti nemirna srca i umiri uzavrele emocije.”
Kur'an o smirenosti
Termin sekinet spominje se na šest mjesta u Kur'anu, a između ostalog i u kazivanju o Musaovom, alejhi selam, kovčegu koji je spušten Benu Israelćanima i njihovom vođi Talutu pred bitku protiv tiranina Džaluta (Golijata) i njegove vojske, u kojem se navodi: “Znak njegove vlasti” – reče im vjerovjesnik njihov – “bit će kovčeg koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje (fihi sekinetun) za vas od Gospodara vašeg i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!” (El-Bekara, 248.)
Mudrost koja stoji iza postojanja ovih materijalnih tragova (relikvija) je, kako navode islamski učenjaci, vezanost srca za poslaničko nasljeđe, jer je kovčeg sadržavao Musaov, alejhi selam, štap, Harunov, alejhi selam, štap i komadiće ploča Tevrata.
Zatim, u Kur'anu se navodi da je Allah spustio smirenost u srce Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba u toku Hidžre, objavivši: ”Pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli..” (Et-Tevba, 40.) Kao i u toku mnogih bitaka, što je kod vjernika povećalo vjerovanje i učvrstilo ih u borbi za istinu, kao što se navodi u ajetu: ”Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.” (El-Feth, 18.)
Smirenost je govorila hazreti Omerovim jezikom i srcem
Generaciju ashaba odlikovalo je upravo to što su ove lijepe osobine bile čvrsto ukorijenjene u njihovim srcima, i nisu ih pokolebale oluje iskušenja, izazova i nedaća kroz koje su prolazili pozivajući u islam i boreći se da Allahova riječ bude gornja, a da riječ nevjerstva i zablude bude donja.
Među njima je bilo zadivljujućih primjera smirenosti, poput hazreti Omera, radijallahu anhu, za kojeg je hazreti Alija, radijallahu anhu, govorio: ”Mi smo međusobno govorili (tj. ashabi), da smirenost (sekinet) govori Omerovim jezikom i njegovim srcem.”
Stoga ne čude njegovi ispravni, dalekovidi i mudri stavovi u izgradnji države i vođenju rata. Kada su muslimani vodili odsudnu bitku protiv Perzijanaca na Kadisiji, hazreti Omerovo srce je bilo vezano za Allahovu pomoć i pobjedu, i kada je vojska muslimanskog komandanta, Sarije ibn Zenima bila opkoljena, halifa Omer, iako je hiljadama milja bio udaljen od poprišta bitke, upozorio je Sariju na opasnost koja je vrebala iza brda, dozivajući ga: ”O Sarija, brdo, brdo!” I Allah je dao, pa je Sarija čuo njegov glas i izvukao vojsku iz obruča. To nije bilo ni zbog čega drugog osim zbog čistoće srca, jasnoće unutrašnjeg (srčanog) vida i dominantne smirenosti u Omerovom srcu.
I da bi ovu imansku osobinu iskoristili u upravljanju životima ljudi opterećenih nevoljama, iskušenjima, islam nas poziva da je učinimo motom i načinom života, kroz riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Olakšavajte a ne otežavajte, unosite smirenost (putem radosnih vijesti), a ne rastjerujte.” (Buharija)
Koliko je smirenost važna osobina, svjedoči i to da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u najtežim trenucima molio Allaha da spusti smirenost na vjernička srca.
Naime, Bera’ ibn Azib, radijallahu anhu, rekao je: ”Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Bitke na Hendeku kako kopa rov i nosi zemlju zajedno sa nama, govoreći: ‘Allaha mi, da nije Allahove milosti, mi ne bismo bili upućeni, niti bismo postili i namaz klanjali. Gospodaru naš, spusti na nas smirenost i učvrsti noge naše ako se u borbi s neprijateljem susretnemo. Mušrici su nam nasilje učinili i napali nas, želeći da nas odvrate od naše vjere, a mi to odbijamo.”’ (Buharija)
Koga napusti smirenost, napusti ga radost i sigurnost
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Kada se smirenost spusti na vjernika, on postojano ide Pravim putem i kompletno njegovo stanje se popravi. A ako ga napusti smirenost, napusti ga i radost, sigurnost, lahkoća, udobnost i lijep život. Jedna od najvećih blagodati koju Allah daruje iskrenom vjerniku jeste spuštanje smirenosti na njega (u njegovo srce), a jedan od najvećih uzroka smirenosti jeste zadovoljstvo Allahom u svim situacijama.”
Onaj kome je Allah podario smirenosti i sekinet, on ponizno i skrušeno klanja namaz, on je organiziran u svojim poslovima, ponizan je, a nije ohol, omiljen je među ljudima; on se uzdiže iznad prizemnosti, strpljiv je na nedaćama, a iznad svega on posjeduje istinsko ubjeđenje, postojanost na istini i mudrost. Jer, nema mentalne bolesti, frustracija, osjećaja neuspjeha, očaja i tjeskobe, sa iskrenom vjerom u Allaha.
Vjernik sa sigurnošću zna da je njegova sudbina u Allahovoj ruci, i da je sve dobro od Allaha, i da niko ne uzvisuje i ne unizuje osim Allaha, i da niko ne može dati ili uskratiti osim Allaha, i ova spoznaja i ubjeđenje sprječava ga da se predaje i da padne u očaj i depresiju.
