Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Život nije početak, a smrt neće biti kraj. Svako stvorenje postojalo je u Allahovom sveznanju prije nego što je zakoračilo na ovaj svijet, i svako ima svoj čas dolaska i odlaska. Niko ne može preteći trenutak koji mu je određen, niti ga odgoditi kad nastupi. Jer, na početku i na kraju, čovjek nije gospodar ničega – samo svjedok onoga što mu je dato.
I početak i kraj imaju svoje uređenje i svoju duboku mudrost. Da bi neko došao na ovaj svijet, morao je prije njega doći onaj koji je bio uzrok njegovog postojanja. Tako lanac ljudskog života traje, ne kao niz slučajnosti, nego kao niz savršenog Božanskog rasporeda.
Tako je i naš plemeniti hafiz Halil ef. Mehtić došao na dunjaluk u svoje vrijeme i otišao s dunjaluka u svoje vrijeme, u okviru savršenog Božanskog reda – vodeći druge svojim primjerom: strpljivo, predano i nepokolebljivo.
Dakle, smrt nije kraj, već samo skidanje vela. Ono što je ovdje bilo skriveno srcu, tamo postaje jasno pogledu. Kao što Uzvišeni kaže: ”Pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.” (Kaf, 22.)
U tom otkrivenju leži i smisao hafizovog života. Hafiz Halil ef. Mehtić je već ovdje gledao srcem ono što će mnogi tek jasno spoznati u zagrobnom životu. Njegov život je dokaz da se Kur'an ne pamti samo jezikom, nego i srcem; da čovjek može biti sputan tijelom, a slobodan dušom.
U hladnoj ćeliji, hafiz Mehtić naučio je Kur'an napamet, preobražavajući poniženje u pobjedu, tamnicu u mihrab istinske slobode, suze u svjetlo. On je dokaz da onaj ko pobjegne Allahu, Allah ga provodi kroz sve etape postojanja pod Svojom zaštitom i milošću.
Smrću hafiza Halila ef. Mehtića nije otišao samo jedan čovjek – otišla je cijela epoha sabura, znanja, iskustva i istinske ljudske veličine.
Postoje oni koji se rode kao djeca svoga vremena i oni koji se rode da nadžive svoje vrijeme. Hafiz Halil ef. Mehtić bio je od ovih drugih. U njegovom životu vidjelo se kako Kur'an mijenja čovjeka, a čovjek potom mijenja svijet nabolje.
Njegov ahlak je bio škola u kojoj se učilo kako se islam živi. I dok su mnogi govorili o islamu, on ga je živio – u jednostavnosti, strpljenju, odmjerenosti, blagosti i istinskoj pobožnosti. Njegov život svjedoči da je Allahova Knjiga izvor istinskog života, slobode i dostojanstva.
Molimo Milostivog Allaha, Koji je dao snagu Svom pokornom robu, hafizu Halilu ef. Mehtiću da u zatvorskoj tamnici nauči Kur'an napamet, da rasprostrani njegov kabur, da ga učini džennetskom baščom i da ga Svojom milošću uvede u džennet Firdevs, s hafiskom krunom na glavi, po kojoj će ga prepoznavati stanovnici Dženneta. Amin!
