Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Postoji tišina koja je glasnija od eksplozija cionističkih granata koje svakodnevno padaju na Gazu – to je tišina munafika koji jedva čekaju trenutak slabosti palestinskog otpora, da bi tada, s olakšanjem i zluradim osmijehom, uzviknuli: ”Vidiš, i oni su se predali! I oni su pristali na igru tlačitelja!”
Uistinu, danas mnogobrojni licemjeri čekaju da se palestinski otpor ponizi prihvatanjem američkih planova i cionističkih diktata. Čekaju to ne zato što vjeruju u mir, nego zato što žele opravdati vlastitu nemoć. Njihova radost nad navodnim porazom otpora nije ništa drugo do pokušaj da umire vlastitu savjest koja je davno umrla, ali koja, ipak, još uvijek ima snage da ih podsjeti da su izdajnici.
Otpor, međutim, nije poražen. Poraženi su oni koji su prestali vjerovati u slobodu i koji su se odrekli džihada na Allahovom putu. Otpor je pobijedio onoga dana kada je prvi put u historiji savremene Palestine srušen zid straha, kada je obespravljeni i opkoljeni palestinski narod prešao granicu koju nijedna od dvadeset i jedne arapske i pedeset i sedam muslimanskih država nije smjela ni dotaknuti. No, ako zaista misle da je otpor poražen, neka se raduju, jer se i cionisti raduju.
Snage palestinskog otpora nisu poražene. One su uspjele ono što nijedna arapska vojska nije: probudili su svijet. Učinili su da se ime Gaze i Palestine vrati na naslovnice svjetskih medija. Učinili su da se premijer cionističkog entiteta – fašista Netanjahu – i njegovi generali spominju kao ratni zločinci; uspjeli su do kraja ogoliti Ameriku zbog njenih pristrasnih i nepravednih stavova – a svakom zalimu dođe kraj.
Licemjeri i lažni mirotvorci sada žele držati lekcije mudžahidima Gaze, govoreći im: ”Zar vam nismo rekli da je mir bolji od rata, da je život bolji od smrti, i da ko se ne boji Amerike, ne boji se ni Allaha? Zar vam nismo rekli da se ne bacate vlastitim rukama u propast i da ne ubijate tuđu djecu? Zar vam nismo rekli da su vaše priče o džihadu na Allahovom putu besmislene?”
To je pravi moralni sunovrat i novo poglavlje arapskog licemjerja u kojem su arapsko-muslimanski ”mirotvorci” postali najvjerniji čuvari cionističke okupacije.
Međutim, mudžahidi Gaze znaju mnogo više od njih. Oni znaju da se svaka bitka vodi u etapama. Operacija ”Tufanul-Aksa” nije kraj, već početak. Ona je prva faza, a svaka naredna bit će, ako Bog da, bolnija za okupatora, jer je svijest naroda probuđena, i to je pobjeda koju nikakvi sporazumi ne mogu izbrisati.
Danas, kada se većina muslimana odrekla svake ideje borbe, Gaza ostaje posljednji bastion muslimanske časti. Ona je dokaz da narod koji izgubi sve, ali ne i vjeru i dostojanstvo, zapravo ništa nije izgubio.
Zato kažemo da će palestinski otpor trajati. Neće ga ugasiti ni bombe, ni pregovori, ni medijske kampanje. Dok u Gazi i Palestini ima srca koja kucaju, ima i džihada, ima i života. I koliko god nevjernici i munafici pokušavali da ih ponize i poraze, oni su već pobjednici.
