“Da su bili dovoljno brzi, ne bismo ih mogli zaustaviti do Haife, oko 26 milja južno od libanske granice.”
Ova izjava, koju je prenio Amos Harel, vojni analitičar lista Haaretz, citirajući komandanta divizije izraelske vojske, u kontekstu govora o strahu da će Hezbolahove Radwan snage pokrenuti iznenadni napad nakon početka operacije Poplava Al- Aksa ujutro 7. oktobra, utjelovljuje strahove skrivene u umu izraelske vojske u vezi sa frontom južnog Libana.
Ovi strahovi su premašili stvarne mogućnosti Hezbolaha, a što je postaolo jasno tokom skoro godinu dana borbi.
Međutim, ovakvi stavovi su naveli okupacionu vojsku da brzo rasporedi tri vojne divizije na sjeveru, dok je Netanyahuova vlada izdala naredbu da se evakuiraju svi stanovnici koji žive u krugu od tri milje od libanske granice i premjestiti ih u hotele i druga mjesta o državnom trošku.
Ova odluka je oko 60.000 Izraelaca pretvorila u teret za ekonomiju, a granično područje je po prvi put učinilo sigurnosnom tampon zonom unutar Izraela, što je Hezbollah iskoristio za izvođenje svakodnevnih napada navođenim projektilima i raketama na naselja na prvoj liniji fronta, a što je dovelo do širokog razaranja koje je obuhvatilo oko 70% ukupnog broja domova u naselju Metula.
Međutim, Tel Aviv je u septembru 2024. odlučio promijeniti jednačinu i prebaciti težinu rata na libanski front. To je zadalo teške udarce Hezbollahu, što je kulminiralo jučerašnjim bombardiranjem Hezbollahovog štaba u južnom predgrađu, ciljajući na generalnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasralaha i veliki broj Hezbollahovih lidera i kadrova u napadu koji će vjerovatno premjestiti rat na drugi, suroviji trg.
“Posljednjih godina sjeverna arena postala je glavni vojni izazov s kojim se Izrael suočava”
Ova rečenica nije bila samo lično mišljenje vojnog komandanta, već je bila rezultat projekta koji je implementirao Izraelski institut za studije nacionalne sigurnosti (INSS). Većina sadržaja projekta objavljena je 2021. godine pod naslovom „Nadolazeći rat na sjeveru: scenariji, strateške alternative i preporuke“, dok neki drugi sadržaji nisu objavljeni zbog svoje sigurnosne osjetljivosti, već su dostavljeni kao tajni aneks relevantnim stranama unutar izraelskog vojnog establišmenta.
Projekat je nastojao procijeniti formu koju bi sljedeći izraelski rat u Libanu mogao poprimiti kako bi se dale preporuke donosiocima odluka. Zatraženo je mišljenje grupe eksperata, a posebno bivšeg načelnika štaba Gadija Ajzenkota, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost koji je također bio direktor za planiranje u vojsci Giora Eilanda i bivšeg šefa Uprave vojne obavještajne službe Amosa Yadlina.
Prema navedenom projektu, južni Libanon predstavlja jedan od najopasnijih krugova prijetnje Izraelu zbog svoje direktne blizine granice, što omogućava Hezbollahovim snagama Radwan da se infiltriraju i pokrenu kopneni napad na populacijske centre i vojnu imovinu u Galileji, pored Hezbollahovog posjedovanja – prema onome što ukazuje niz izvještaja – više od 150.000 projektila različitog dometa, a što je prijeti svim izraelskim gradovima.
Liban je, zajedno sa Sirijom, bio uključen u “prvi krug” opasnosti unutar okupacione vojske, dok je Irak bio uključen u “drugi krug”, a Iran i Jemen u “treći krug”. Noćna mora od koje su strahovali izraelski vojni stručnjaci bila je pojava istovremenog rata na više frontova u tri kruga, dok su Gaza i Zapadna obala zapaljene, unutar, kako su nazvali, iranskog ‘vatrenog prstena’.
Neuspjeh pristupa ‘Bitke između ratova’
Suočen s prijetnjom koju predstavlja Hezbollah, posebno nakon njegove intervencije u Siriji i uspostavljanja kopnenog mosta koji povezuje Teheran i Liban preko Iraka i Sirije, Izrael je službeno usvojio pristup „kampanje između ratova“, koja je klasifikovana kao bitka ispod praga rata. Ovaj pristup je usvojen dvije godine nakon što je izraelska vojska, s ciljem slabljenja sposobnosti Hezbolaha, izvela brojne borbene misije sprečavanja transfera naprednog naoružanja iz Teherana u Liban te onemogućavanje Hezbollaha da uspostavi solidnu vojnu infrastrukturu u južnoj Siriji.
Ovaj pristup je izveden zračnim udarima i artiljerijskim granatiranjem, oslanjajući se na obavještajne podatke i preciznu vatru.
Uprkos svojoj žestini tokom skoro decenije, pristup “kampanje između ratova” nije uspio spriječiti Hezbollah da ojača svoj vojni arsenal. Hezbollah je učetvorostručio broj svojih projektila i poboljšao preciznost mnogih od njih kroz projekat preciznih projektila.
Hezbollah je takođe počeo da proizvodi dronove unutar Libana, pored onoga što je nabavio iz Irana. Ovaj libanski pokret je ojačao svoj sistem protivvazdušne odbrane. Iako nisu predstavljali veliku prijetnju naprednim izraelskim ratnim avionima, ograničili su sposobnost izraelskih dronova da lete u libanonskom zračnom prostoru, prema izvještajima UN-a. Tokom tekućeg rata, Hezbolahova protivvazdušna odbrana je uspela da obori 5 velikih dronova.
Sve navedeno se poklopilo s jačanjem prisutnosti Hezbollahovih boraca južno od rijeke Litani na libanonsko-izraelskoj granici, što je Tel Aviv smatrao kršenjem Rezolucije Vijeća sigurnosti 1701, kojom je okončan rat 2006. a koji predviđa povlačenje elemenata Hezbollaha na sjever rijeke Litani, i ograničavanje vojnog prisustva južno od rijeke na libanonsku vojsku i snage UNIFIL-a.
Kopneni manevar južno od rijeke Litani
Početkom 2019. godine, izraelska okupaciona vojska je otkrila mrežu tunela koji se protežu od južnog Libanona do sjeverne granice, omogućavajući pripadnicima Radwan snaga da se infiltriraju u okupiranu Palestinu. Uslijedilo je uništavanje tunela s izraelske strane u operaciji pod nazivom „Sjeverni štit. ”
Izraelski planeri uvidjeli su poteškoću potkopavanja sposobnosti Hezbolaha samo pomoću zračnih snaga bez izvođenja kopnene operacije, a mnogi od njih su naglasili potrebu za provedbom kopnenog manevra u predstojećem ratu južno od rijeke Litani, snažnog i nasilnog, ali kratkoročnog, s ciljem uništavanja vojnih sposobnosti Hezbollaha u pograničnom području, posebno raketnih platformi i lokacija Radwan snaga, nakon zračnog udara zasnovanog na preciznim obavještajnim podacima, uz preporuku da se u prvim danima rata akumuliraju značajna postignuća za razbijanje Hezbollahove borbene volje.
Ciljevi i izlazne strategije
Cilj borbe po ovom scenariju je postizanje pobjede, što znači prevođenje vojnog dostignuća u postignuća političke sigurnosti nametanjem izraelskih uvjeta za okončanje rata, vojnim porazom Hezbollaha u Libanu i Siriji uništavanjem njegovih vojnih kapaciteta i infrastrukture i stvaranjem uslova da se spriječi njegova vojna rehabilitacija na duži period.
Izlazna strategija za ovaj scenario je napravljena na osnovu planiranja da se rat prekine tek nakon što Hezbollah i libanonska država plate visoku cijenu kroz uništavanje njihove infrastrukture, zatim kroz pregovore o okončanju rata prema uvjetima koji uključuju uspostavljanje novih pravila igre , uključujući razbijanje Hezbollaha južno od rijeke Litani i sprečavanje njegovog prisustva u blizini Golana, te stvaranje uvjeta koji ometaju njegovu obnovu zatvaranjem koridora za transport oružja iz Irana u Liban preko sirijske teritorije kako bi se spriječilo njegovo ponovno naoružavanje, i raspoređivanje libanske vojske na jugu sa snagama UNIFIL-a samo pod zastavom ‘odgovornosti libanske države na cijeloj libanonskoj teritoriji’, uz usvajanje strogih mehanizama za praćenje implementacije sporazuma.
Međutim, prije implementacije ovog scenarija, izraelski vojni planeri su pozvali da se prije pokretanja kopnene operacije iscrpe sve opcije za postizanje željenih ciljeva. Tolika opreznost dolazi zbog straha od upuštanja u dugotrajnu bitku koja bi iscrpila izraelsku vojsku, zatim zbog neuspješnog nanošenja željenog poraza Hezbollahu, te zbog mogućnosti izbijanja šireg regionalnog rata u koji bi se uključile druge strane na osovini otpora, posebno iz Sirije, Iraka i Irana, što bi dovelo do borbi na više frontova i stvorilo poteškoće u kontroli granica vojne kampanje i njenog trajanja.
Na pragu kopnenog manevra južno od Litanija
Kada procjenjujemo trenutnu situaciju na libanonskom frontu, nalazimo da je okupaciona vojska od sredine septembra 2024. godine počela provoditi pripremni dio za kopnenu operaciju, kada je počela razbijati Hezbollahov komandni lanac kroz intenzivne atentate u kojima su eliminisali Ibrahima Aqila, stranačkog komandant operacija, zajedno sa vođama Radwan snaga, zatim Ibrahimom Qabisijem i Muhammadom Sururom, vođama partijskih zračnih snaga i raketnih snaga, nakon prethodnog gađanja Fouada Shukra, vojnog komandanta pokreta.
Također je izraelska vojska napala komunikacijsku mrežu i oko 4.000 Hezbollahovih pripadnika kroz aktiviranje pejdžera i drugih bežičnih uređaja, te bombardovala skladišta oružja i raketne platforme u nizu opsežnih napada, što je dovelo do uništenja centralnog komandnog štaba Hezbollaha u južnom predgrađu.
Navedeni intenzivni i iznenadni ritam napada nastoji uništiti operativnu efikasnost Hezbollaha i postaviti ga između dva gorka izbora: nastaviti borbu u svjetlu rasprostranjenog gubitka života i nasilnih udaraca koji potkopavaju njegovu rukovodeću strukturu i ljudske i materijalne kapacitete, ili da se povuče i prihvati izraelske uslove za prekid vatre, koji uključuju odvajanje libanskog fronta od fronta u Gazi, povlačenje njegovih elemenata sjeverno od rijeke Litani i njegovo slabljenje na način koji bi mogao dovesti do njegovog razoružavanja.
Kopneni manevar za Bejrut
Brojni izraelski vojni jastrebovi tvrde da će se Hezbollah, ako se povuče s juga Litanija, uskoro oporaviti od svojih gubitaka i obnoviti svoje vojne kapacitete uz iransku podršku. Izgradit će novu komunikacijsku mrežu koja će imati koristi od pouka iz sadašnjeg rata, a kasnije će prerasporediti svoje borce južno od Litanija, što znači da će se situacija vratiti na ono što je bila prije sadašnjeg rata i sva vojna dostignuća koja su napravljena biće izgubljena.
U svjetlu ovih podataka, oni pozivaju na provedbu kopnene operacije koja stiže do Bejruta kako bi se došlo do strateške promjene situacije unutar Libana.
Ovaj scenario nosi rizik od širokog i produženog regionalnog rata, zahtijevajući izraelske vojne operacije protiv iračkih grupa koje podržavaju Hezbollah, šiitskih milicija raspoređenih u Siriji i Hutija u Jemenu, jer niko od njih neće stajati po strani dok izraelska vojska radi na razbijanju njihovog bratskog Hezbollaha.
Stoga je glavni cilj ovog scenarija demontirati takozvanu „osu otpora“ koju je formirao Iran i ponovo promijeniti jednadžbe snaga na Bliskom istoku, što će u konačnici dovesti do direktnog sukoba s Teheranom s ciljem uništavanja njegovog nuklearnog projekta i sprečavanja da obnovi vojne kapacitete svojih savezničkih grupa.
Ovaj scenario bi najvjerovatnije značio dugoročan rat na više frontova koji bi zahtijevao veliko oslanjanje na američku vojnu podršku i političko pokriće koje Washington pruža Izraelu. Tel Aviv nije u stanju sam da vodi tako masivan rat, jer mu ni broj vojnika, ni skladišta municije i rezervnih dijelova, ni ekonomija, ni društvena struktura ne dozvoljavaju da se upusti u dugotrajan, oštar rat.
Posebna otežavajuća okolnost za Izrael, koji se istovremeno bori na dva fronta, je to što je počeo da pomjera težište rata na libanski front nakon što je usporio borbe u Pojasu Gaze. Prema Assafu Orionu, bivšem načelniku odjela za strategiju u izraelskoj vojsci, Izrael se nije borio na dva fronta u isto vrijeme još od oktobra 1973. godine. Taj rat je trajao manje od mjesec dana, u skladu s tradicionalnom izraelskom teorijom sigurnosti koja predviđa vođenje kratkog rata na neprijateljskoj teritoriji kako bi se izbjegli nedostaci ograničenog stanovništva, nedostaci strateške dubine i nedostaci lokalnih resursa potrebnih za održavanje dugih vojnih kampanja.
Iran kao glavna nagrada
Aktelni premijer Izraela Benjamin Netanyahu je u svojim memoarima, objavljenim 2022. godine, pod naslovom “Bibi: Priča mog života”, naveo sljedeće: “Najveća opasnost za postojanje Izraela ne leži u arapskim državama, ali u Iranu… Spreman sam voditi konvencionalni rat s Iranom kako bih izbjegao rat sa Iranom naoružanim nuklearnim oružjem,” što uključuje ciljanje i uništavanje iranskog nuklearnog projekta.
Dakle, izraelski dolazak u Bejrut predstavlja korak na putu ka ratu s Iranom, s ciljem stvaranja dugoročne promjene odnosa snaga između Izraela i Irana, čime se osigurava treći krug, a eliminišu vojne sposobnosti Hezbollaha i parterskih milicija u Siriji i Iraku.
Završetak rata u ovom scenariju predstavlja postizanje vojnih ciljeva kroz pregovore o povlačenju Izraela iz Libana i južne Sirije u zamjenu za provedbu uvjeta po uslovima Izraela.
Autor: Ahmed Mawlana/Al Jazeera
