Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sura Et-Tevba je jedna od posljednjih sura i objavljena je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon pohoda na Tebuk, odnosno 22 godine nakon početka objave Kur'ana. Kao da ova sura predstavlja završno objašnjenje vezano za islamsku poslanicu i poziv (da'vu), jer je objavljena u vrijeme kada su se muslimani spremali da izađu sa porukom islama van Arapskog poluotoka i započnu njezino prenošenje cijelom svijetu.
Što se tiče redoslijeda u Kur'anu, sura Et-Tevba dolazi odmah nakon sure El-Enfal, u čemu se također krije velika mudrost.
Naime, sura El-Enfal govori o prvoj bici muslimana (Bitka na Bedru), a sura Et-Tevba govori o pohodu ili bici na Tebuku, koja je bila posljednja bitka za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da možemo osjetiti razliku u islamskom društvu između dvije bitke.
I kao da se zapravo ovdje radi o jednoj suri čiji početak označava početak pobjede islamskog ummeta, a njezin kraj označava jačanje ummeta i trijumf islamske poslanice, te uspostavu islamske vlasti na Zemlji.
Sura Et-Tevba nas uči da je vjera najjače oružje muslimana protiv njegovog neprijatelja, pa ko se ne boji nikoga osim Allaha, on je najhrabriji i najjači čovjek. I musliman ne može pripremiti bolje i efikasnije ”oružje” protiv neprijatelja od istinskog i iskrenog vjerovanja u svoga Gospodara.
Sura Et-Tevba nas uči da je ljubav prema Allahu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovoj vjeri dragocjenija od svega ostalog i da ima prednost nad svim dunjalučkim blagodatima. Ako se to postigne, onda će vjernik ostvariti uspjeh, pobjedu, sreću i zadovoljstvo na dunjaluku i na Ahiretu, a ako dadne prednost prolaznim užicima i kratkotrajnoj sreći, onda ga čeka neminovni poraz, tuga i kajanje i na ovome i na budućem svijetu.
Sura Et-Tevba nas uči da budemo bliski sa onima koji su bliski Allahu i Njegovoj vjeri, a da se okrenemo od onih koji se okreću od Allaha i Njegove upute, te da našu ljubav, iskrenost i požrtvovanost dajemo svakom čovjeku shodno njegovom odnosu prema Allahu i Njegovoj uputi.
Sura Et-Tevba nas uči da su propisani ibadeti psihološka vježba koja kontrolira i uvježbava naše duše i lišava nas sebičnosti, te da postoji nešto čime nas Allah čisti, a to je davanje ili udjeljivanje imetka, odnosno davanje zekata. Jer se udjeljivanjem usađuje osjećaj ljubavi i bratstva i postiže sigurnost društva.
Ti, vjerniče, sadakom čistiš svoju dušu prije nego li imetak, iako duša teži skupljanju i gomilanju imetka i bogatstva.
Davanjem i udjeljivanjem imetka, ti potvrđuješ iskrenost svoga vjerovanja (imana), i kada daješ zekat i sadaku, ti daješ da se uzdigneš, da se očistiš i povećaš svoje stepene u Džennetu. Udjeljivanje je veličanstveno u svim svojim formama, a još veličanstvenije je to što ćeš uspjeti i na dunjaluku i na Ahiretu nakon što se očistiš.
Sura Et-Tevba nas uči da su zdravlje, sigurnost i stabilnost unutrašnje strukture naroda važniji od sigurnosti, zdravlja i stabilnosti njegove vanjske strukture. Jedinstven narod je jak narod, čije se snage i moći drugi plaše, čak i ako je malobrojan i sa ograničenim materijalnim resursima.
A podijeljen i rascjepkan narod, koji je pogođen munafiklukom koji se pojavljuje poput tumora u tijelu, slab je narod, čak i ako je mnogobrojan. Stoga je neophodno voditi računa o muslimanskoj zajednici i njenoj vjerskoj (duhovnoj), moralnoj, psihičkoj i fizičkoj izgradnji.
Sura Et-Tevba nas uči da je svako djelo koje vodi jedinstvu muslimanske riječi i muslimanskog safa, čin pokornosti Allahu, s kojim se mora požuriti i ustrajavati u njemu, i da je svaki postupak koji razdvaja redove muslimana, grijeh koji treba izbjegavati i na koji treba upozoravati.
Sura Et-Tevba nas uči da ako čujemo za kakvo dobro, da ga obznanimo i širimo, a ako čujemo za kakvo zlo, da ga prikrijemo, jer je u samom obznanjivanju i širenju dobra veliko dobro za onoga ko ga sluša i ko ga prenosi. A slušanje zla je samo po sebi zlo, i dovoljno je čovjeku grijeha i zla da sluša o njemu.
Sura Et-Tevba nas uči da su najopasniji neprijatelji jednog naroda njegovi licemjeri ili munafici, jer oni mogu biti skriveni i nepoznati i učenjacima, a kamoli neznalicama.
Munafici su uzrok podjela među muslimanima i oni ih na sve načine potiču, kao i pobuna, smutnje, neuspjeha muslimana, te širenja panike i očaja među njima, pa ih onda oni strašljivi muslimani i slabići slušaju i olahko im povjeruju.
Oni ne žele dobro vjernicima isto kao ni otvoreni nevjernici i neprijatelji, i oni su dobri samo u izazivanju nereda i sijanju smutnje.
Sura Et-Tevba nas uči da je vjernikovo uvjerenje da je Allah s njim, dovoljno da se osjeća sigurnim. I ako se nalazi u teškoj situaciji ili na usamljenom mjestu, dovoljno je da razmišlja o Allahovoj blizini da nestane usamljenosti.
Sur Et-Tevba nas uči da što više prepreka bude na putu pokornosti Allahu, to će vjernici izaći čistiji. I kakva god nevolja da ih zadesi i ma na koliko iskušenja naišli, oni znaju da je to priprema za obećanu pobjedu koju će vjernici na kraju ostvariti.
Sura Et-Tevba nas uči da srca koja su prožeta licemjerjem ili munafiklukom, neće vjerovati da je Allah najveća istina, sve dok ne čuju kako se vrata Džehennema zatvaraju za njima.
Sura Et-Tevba nas uči da su dobra djela konstrukcija i zidovi zgrade, a njen temelj je vjerovanje (iman), pa ako je temelj čvrst on će bez poteškoća držati i nositi zgradu. I ako se neki dio zgrade sruši, to je lahko popraviti, ali ako temelj nije čvrst, zgrada će se srušiti ili joj prijeti opasnost od rušenja.
Sura Et-Tevba nas uči da istinski vjernik ne vidi drugu cijenu i nagradu za sebe osim Dženneta.
Ova sura nazvana je Et-Tevba – Pokajanje, upravo iz razloga što je to jedna od posljednjih sura objavljenih Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
I budući da je to posljednji poziv čovječanstvu, Uzvišeni Allah je želio, nakon temeljitog razotkrivanja nevjernika i munafika i njihovih osobina u ovoj suri, te upozorenja muslimanima, da poduči sve ljude da su vrata pokajanja otvorena, bez obzira na grijehe koje su počinili, pa da požure s tevbom i pokajanjem prije nego duša do grla dođe.
Tevba – to su otvorena vrata za grješnika da požuri da se vrati u okrilje Allahove upute i milosti. Da su ova vrata pred njim zatvorena, imao bi samo jednu opciju, a to je da nastavi sa griješenjem i da istrajava u pokvarenosti.
Tevba grješniku – a svi smo grješnici – daje priliku da se popravi, da iznova gradi, da čini ibadet i dobra djela i da se sve više i više približava svome Gospodaru.
Tevba je ulazak grješnika u mora Allahove milosti, da zagrabi iz njih, a zatim da ustraje u iskrenom ibadetu ne ostavljajući ni jednu Allahovu naredbu, a da je ne izvrši, niti i jednu Allahovu zabranu, a da je ne ostavi.
Pa, neka je slavljen Onaj čija milost obuhvata sve i čija milost je pretekla Njegovu srdžbu, Onaj Koji je otvorio vrata pokajanja svima: nevjernicima, munaficima i velikim grješnicima, uprkos svemu što su učinili u životu.
