Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
-Pravi gubitak je kad znaš da riječi istigfara: ”Estagfirullahillezi la ilahe illa huve El-Hajju El-Kajjum, ve etubi ilejhi”, ili sto puta izgovoreni zikr: ”Subhanallahi ve bi hamdihi”, brišu grijehe makar ih bilo poput morske pjene, i onda ti prođe cijeli dan a da to ni jednom ne izgovoriš.
– Pravi gubitak je kad znaš da se jedan proučeni harf iz Kur'ana nagrađuje do sedam stotina puta, i onda ti prođe cijeli dan bez ijednog proučenog harfa, a kamoli stranice, iz Kur'ana.
– Pravi gubitak je spoznaja da su riznice svega u Allahovoj ruci i da On otvara kapije Svoje milosti i dobrote za nas danju i noću, govoreći: ”Zovite Me, Ja ću vam se odazvati”, i onda prolazimo kroz iskušenja, smutnje, tegobe, strahove, a rijetko kad podižemo ruke Allahu, dozivajući Ga u dovama, moleći Ga za pomoć i pouzdavajući se u Njega.
– Pravi gubitak je kada znamo da je namaz temelj islama na osnovu kojeg se vjernik razlikuje od nevjernika, a mi i pored toga propuštamo namaz za namazom, zaboravljajući da je namaz prva stvar za koju ćemo biti pitani na Sudnjem danu, pa ako nam namaz bude ispravan i primljen, bit će ispravna i primljena i ostala dobra djela, a ako nam namaz ne bude ispravan, ni ostala dobra djela neće biti ispravna ni primljena. Uzvišeni Allah, objavio je: ”A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.” (Merjem, 59.)
– Pravi gubitak je kad znamo da su roditelji jedna od džennetskih kapija – kako je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem -, i oni su jedna od najvećih vrata upute, uspjeha i sreće, a zatim nam prolaze dani i mjeseci daleko od njih i dobročinstva prema njima. A kad nam roditelji umru, opet zaboravljamo i zanemarujemo njihova prava kod nas nakon njihove smrti, kao što su dova, sadaka, umra, hadž, i sl. Kako je to moguće ako znamo da se u zadovoljstvu roditelja krije Allahovo zadovoljstvo, kao što se u srdžbi roditelja krije Allahova srdžba?!
– Pravi gubitak je kada znamo da je ovaj život samo ćuprija ka Ahiretu i da je on mjesto rada, umora i nevolja, te da će smrt neizbježno doći, a zatim većinu našeg vremena, briga, projekata i ciljeva vežemo za dunjaluk, a zaboravljamo da nakon života na ovome svijetu dolazi Ahiret koji je vječan. Kao da smo mi ajet u kojem nam se skreće pažnja da naša glavna briga treba biti kako steći vječnu sreću na Ahiretu, a da ne zaboravimo ni udio na dunjaluku: ”I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu.” (El-Kasas, 77.), potpuno preokrenuli, pa on kod nas glasi: ”I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš ovaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na onome svijetu.”
