Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-ʻAvde
Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović / Saff.ba
Čovjek je stvoren kako bi nastanjivao i izgrađivao (kultivisao) zemlju, kao što kaže Uzvišeni: ”On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite (i gradite) na njoj!” (Hud, 61.), ”A kada Gospodar tvoj reče melekima: ”Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” (El-Bekare, 30.). Meleki su smatrali da je ta zadaća/misija trebala pripasti njima, a ne čovjeku, jer su Ga oni slavili i veličali, pa im je Allah, dželle šenuhu, pojasnio da za izvršenje ove zahtijevne zadaće/misije – izgradnje, teškog i napornog rada i kultivisanja – nisu dovoljni samo spomenuti kvaliteti i da ona, po svojoj biti, pripada stvorenju koje je stvoreno od Zemlje! Prema tome, Uzvišeni Bog je zadaću, koja se trebala izvršiti na Zemlji, vezao za onoga čija je osnova ilovača, zemlja i voda. Namjesništvo i život na Zemlji pretpostavljaju (podrazumijevaju) da istraživanje, izgradnja, znanje i izumijevanje u službi čovječanstva, budu božanska misija, a ne marginalni i drugorazredni interes. Čovjek je stvoren da bi obavljao funkciju Božijeg povjerenika, a ne da bi bio druga kopija nebeskih meleka, koji će samo Allaha slaviti i veličati. Namjesništvo je uređenje života na zemlji prema Božijem sistemu i zakonu. Funkcija tesbiha (slavljenja) i tahmida (veličanja Allaha) je da pomognu Božijem halifi (povjereniku) u izvršenju spomenute zadaće i strpljivom podnošenju njenih teškoća, obaveza i zahtijeva. Veza sa Allahom je zbog nade, ljubavi, praštanja, uspjeha i sreće na dunjaluku i ahiretu. Hilafet nema samo političku ulogu i značaj, nego i životnu, naučno-znanstvenu i ljudsku.
Nekoliko važnih napomena u vezi sa pojmom hilafet (namjesništvo)
1. Namjesnik (halifa) je onaj koji mijenja nekog drugog i zastupa ga u njegovoj odsutnosti. Allah nije odsutan, nego je Sveprisutan (svojim znanjem) i o svemu dobro obaviješten, pa se ne može reći za čovjeka da je njegov namjesnik u tom smislu, nego u smislu provođenja Njegovih direktiva i naredbi. U hadisu se kaže: ”Allahu moj, ti si saputnik na putovanju i povjerenik u porodici.”
2. Vrlo je blizu istine mišljenje da je Adem halef, nasljednik bića koja su prije njega nastanjivala zemlju, i na njoj nered činila i krv proljevala, kao što se to može razumijeti iz riječi Uzvišenog: ”Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako hoće, vas će ukloniti, i
poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio.” (El-Enʻām, 133.).
3. Postojanje života na zemlji prije Adema, ʻalejhi selam, je manje-više prihvaćena stvar, iako postoji razilaženje među islamskim učenjacima o kakvoj formi života se radilo.
Pribojavanje meleka (”Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati”), temeljilo se na ličnom osvjedočenju, a ne na nagađanju i pretpostavci.
Iz cjelokupnog konteksta se da razumijeti da su, prije Adema, na Zemlji, živjela bića od krvi i mesa, za koja su meleki znali, i otud njihova zabrinutost.
Allahovo, dželle še'nuhu, upozorenje Ademu i Havi, da bi, ukoliko prekrše njegovu zabranu i približe se drvetu mogli postati ”od nasilnika”, aludira na postojanje nasilnika, prije njih, među koje se oni nikako ne bi smjeli svrstati.
Šejtanove riječi Ademu ”O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?” (Tāhā, 120.), aludiraju na postojanje vlasti, prije Adema, koja je iščezla i nestala.
Taberi, Mesʻūdi i Ibn Kesir spominju u svojim tefsirima različite vrste bića/stvorenja, koja su prije Adema, nastanjivala zemlju. O tome Mesʻūdi kaže: ”Allah, džell še'nuhu, je prije Adema, na zemlji stvorio 28 različitih vrsta stvorenja. U Kur'anu se kaže: ”a još prije smo stvorili džine od vatre užarene” (El-Hidžr, 27.). Prije ljudi su bili džini, a zajedno s njima i druga stvorenja, oko čijih naziva historičari imaju oprečna mišljenja. Prenosi se od Muhameda ibn Alije el-Bakira da je rekao: ”Prije Adema je na zemlji živjelo hiljadu drugih adema.” Samo Allah zna vjerodostojnost ovakvih predanja, koja uglavnom potiču od Israelćana. Pogledaj detaljnije predanja koja je Muhamed Rešid Rida naveo u komentaru prvog ajeta sure En-Nisā’ (”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara”).
Savremena istraživanja i iskopavanja su potvrdila postojanje uspravnih stvorenja, sličnih čovjeku, prije Adema, ʻalejhi selam. Ta stvorenja su imala manju lobanju i bila su manje inteligentna. Među ova stvorenja spada i tzv. ”neandertalska vrsta”, čije su kosti otkrivene na raznim arheoliškim lokacijama u Evropi i Bliskom Istoku, i kod koje je utvrđen različit genetski materijal od ljudskog. Na planini Karmel u Palestini (ar. Kurmul, ili Džebel Mar Il'jas, Ilijasova planina, koja je 1996. planina je proglašena prirodnim rezervatom UNESCO-a, a špilje doline Nahal Me’arota (ar. Wadi el-Mughara) su stavljane na popis mjesta svjetske baštine u Aziji 29. lipnja 2012. jer su u njima pronađeni dokazi o pola milijona godina ljudskog obitovanja, kulturne evolucije, prvih pokopa, arhitekture kamenog doba i prijelaza iz lovačko-sakupljačkog načina života u poljoprivredno-stočarsku kulturu) otkriveni su skeleti obje vrste, što nam govori da se radilo o stvorenjima koja su nastanjivala ograničena područja na Zemlji i jedna ograničen period. Imali su brutalnu i krvoločnu narav, što potvrđuju gomile kostiju pronađene u blizinama pećina u kojima su obitavali. Nisu imali razvijen porodični sistem, u njegovom ispravnom značenju, nisu nosili odjeću, i nisu pokrivali stidna mjesta. Nastanjivali su Zemlju onoliko koliko je Allah htio, nakon čega su, iz nepoznatih razloga, nestali.
4. Od svojstava Božijeg halife je širina uma i razmišljanja, i nepožurivanje sa kategoričkim, pozitivnim i negativnim, zaključcima i ocjenama, osim sa jasnim argumentima.
Kada čitaš o ”rivalskim stvorenjima”, koja su prije tebe nastanjivala Zemlju i izmurla, osjećaš se komotno, superiorno i privilegovano u odnosu na njih, i cijeli kosmos, za tebe, dobija jednu novu svježinu.
Informacija (saznanje) nije samo spoznaja, nego je i duh, i radost, i uzbuđenje, i poduzetništvo, i pozitivnost, i promjena, i upošljavanje, i ljubav i vjera. Informacija je radosna vijest, kao kada te neko obavijesti da ti se rodilo dijete ili ti obraduje nekom pozitivnom viješću.
Mnogi su skloni kategoričnom odbacivanju teorija o postojanju stvorenja i svjetova, mimo našeg, na nebesima, na planetama i na zemlji, bez nekog razumnog razloga. Pazi se da ne budeš od onih koji negiraju postojanje meleka, džina i sličnih stvorenja, o kojima nas je Allah obavijestio u Kur'anu, a o svemu ostalom, što nije spomenuto u objavi, se može raspravljati, prihvatiti ga ili odbaciti, bez straha da ćemo zbog toga odgovarati na Sudnjem danu, jer ta pitanja nemaju vjerski, nego naučni karakter. Allah, dželle šenuhu, u tom smislu, kaže: ”Oni poriču prije nego što temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumačenje njegovo.” (Jūnus, 39.). Upitan je Alija, radijallahu ʻanhu: ”Da li je Ka'ba prva Allahova kuća na zemlji?” ”Nije” – rekao je – ”prije nje su postojale druge kuće, ali je on prva Božija kuća koja je sagrđena za ljude.” (Ibn Ebu Hatim, a vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Hadžer, 6/290.).
5. Adem je svoj život na zemlji počeo sam, bez igdje ikoga, zatim su se, od njega i njegove druge, izrodile generacije, ljudska vrsta se rasprostranila i umnožila, a na kraju će i nje nestati. ”Sve što je na Zemlji prolazno je” (Er-Rahmān, 26.); ”Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od drúge svoje i od sinova svojih toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.” (ʻAbese, 34-38.).
6. Iako pojam hilafet ima široko značenje, kazivanje o Božijem halifi, i njegovom namjesništvu na zemlji, nosi u sebi i neke političke poruke, a posebno one iz domena upravljanja. Upravljanje je osnova izgradnje života na Zemlji. Adem, ʻalejhi selam, je sigurno imao vlastiti sistem upravljanja porodicom, raspodjele uloga, rješavanja problema i traganja za spoznajom kosmičkih zakonitosti. ”Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (En-Nahl, 78.). Kada je šejtan, kako bi namamio Adema u svoju zamku, spomenuo riječ ”carstvo”, on je znao da će time dodirnuti njegove osjećaje i njegov unutarnji instikt, a kada je spomenuo ”neprolaznost” tog carstva, znao je da će čovjek učiniti sve da njegova vlast potraje i da će je braniti svim sredstvima, nekada mudrošću i pravdom, a nekada silom i nepravdom.
7. Glavni uzrok propasti prijašnjih stanovnika zemlje je sijanje nereda i proljevanje krvi, a temelj uspjeha je čuvanje i zaštita prava i uspostavljanje reda i mira. Allah, dželle še'nuhu, kaže: ”Uistinu, čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim osjeti.” (El-ʻAlek, 6., 7). Zato, Allah, dželle še'nuhu, pomaže pravednog čovjeka, makar on bio nevjernik, a uskraćuje podršku silniku (zalimu) makar on bio musliman.
8. Čovjek je maštovito i ambiciozno biće, njegova ga mašta i ambicioznost navode da stalno traga, propituje, improvizuje, unaprjeđuje, a to je tajna istraživanja i otkrivanja svemira, akumulacije znanja i njegove razmjene među narodima, i jedan od uslova uspješnog namjesništva.
9. Hilafet nije provođenje sile nad ljudima, njihovo sudsko gonjenje i presuđivanje. Zašto da svoj život tračiš u proganjanju, optuživanju i razvrstavanju ljudi na ove i one. Zar nije bolje da izvršiš svoju dunjalučku zadaću, kroz razne vidove dobročinstva prema ljudima, makar uklanjanjem trna sa puta, a da njihov konačni status prepustiš njihovom Stvoritelju?
10. Mislio sam da je namjesništvo (hilafet) pitanje koje se isključivo tiče Adema, ʻalejhi selam, a onda sam se sjetio Poslanikovih, sallallahu ʻalejhi ve sellem, riječi: ”Svi ste vi pastiri, i svi će te biti pitani za svoje stado.”
Pitao sam se: šta će u mojoj ličnosti, životu i odnosu prema stvarima i dešavanjima oko mene, promijeniti svijest da mi je, od Allaha, povjerena dužnost (odgovornost), bez obzira koliko ona mala bila, da će me On pitati jesam li je izvršio ili ne, i da je ona uslov mog spasa ili uzrok moje propasti.
