Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Postoje velike razlike između sreće i zadovoljstva, iako ljudi dvosmisleno razumiju ova dva pojma. Sreća je pozitivna emocija koja proizlazi iz vanjskih okolnosti, događaja ili iskustava, i ona je privremena i prolazna, dok je zadovoljstvo dugotrajno. Sreća je često povezana sa užitkom i uzbuđenjem, dok je zadovoljstvo povezano sa smirenošću i unutrašnjim (duševnim) mirom.
Naprimjer, osoba se može osjećati sretno kada dobije unaprjeđenje na poslu, ali ta sreća je privremena i može nestati s vremenom. S druge strane, zadovoljstvo je dublji i trajni osjećaj zadovoljstva svojim životom koji nije vezan ni za jedan konkretni događaj ili iskustvo.
Razumijevanje razlike između sreće i zadovoljstva važno je za naše cjelokupno blagostanje u životu. Naime, traganje za srećom po svaku cijenu može dovesti do razočaranja, nezadovoljstva i stresa. Kada se fokusiramo samo na vanjske faktore koji nas čine sretnima, možemo postati zarobljeni u vrtlogu neprestanog traženja sve više i više, a da se nikada ne osjećamo istinski zadovoljni.
Jer, iako je sreća jedno od osnovnih osjećanja kojima ljudi teže, mnogi ljudi nisu zadovoljni sa svojim stanjem, niti sa bilo čim što su postigli u životu. Žao im je zbog prošlosti ako nisu uštedili mnogo novca ili stekli ugled, a čak i ako su stekli novac ili ugled, oni su nezadovoljni svojim postupcima i odnosom prema svemu tome.
Mnogi ljudi su nezadovoljni svojim poslovima, svojim sredstvima za život, svojim bračnim drugom ili svojom djecom, i kolebaju se dan i noć između osjećaja nezadovoljstva i misli kajanja, ne poznaju značenje istinskog zadovoljstva i nisu nikada kušali njegov užitak.
Zadovoljstvo je jedan od najvažnijih elemenata sreće
Dakle, sreća i zadovoljstvo su dva različita koncepta, i razumijevanje razlika između ovih koncepata, te uspostavljanje ravnoteže između potrage za srećom i zadovoljstvom, može dovesti do smislenijeg i ispunjenijeg života.
U tom smislu, može se reći da je sreća željeni i stalni cilj u životu na ovome svijetu, a zadovoljstvo je put do tog cilja. Zapravo, jedan od najvažnijih elemenata sreće je zadovoljstvo. Svako kome je Allah podario blagodat zadovoljstva je sretan, i svaka tuga, ma koliko bila velika, umanjuje se sa postojanjem zadovoljstva i ispunjenosti duše srećom uz Allahovo zadovoljstvo.
Stoga, vjernik ne treba da vezuje svoje zadovoljstvo Allahom sa stepenom svoje sreće, u smislu da je zadovoljan kad mu Allah podari neku blagodat, a nezadovoljan je ako mu je uskrati. Umjesto toga, vjerničko srce je uvijek smireno sa svojom vjerom u Allaha, i On je zadovoljan i siguran da je sve čime ga je Allah iskušao dobro za njega, shodno ajetu: ”Reci: ‘Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.’ I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (Et-Tevba, 51.) Tj., sve čime je vjernik iskušan je za njega (له – lehu), a ne protiv njega (عليه – ‘alejhi).
Islamski učenjaci razlikuju dvije vrste Allahovih blagodati, jedna vrsta je dar (hibetun), kao što je Allah spomenuo u Kur'anu da je potomstvo dar, ali Svemogući Allah daje i uskraćuje taj dar kome hoće na osnovu Svoje mudrosti.
S druge strane, Allah, dželle šanuhu, nije rekao da je, naprimjer, pobjeda čisti dar, već da je pobjeda povezana sa određenim uvjetima. Dakle, pobjeda je Allahova blagodat za vjernike nakon što se ispune uvjeti pobjede, kao što su iskrenost, materijalna priprema, pouzdanje u Allaha i ustrajnost u dovi. Kad se spomenuti uvjeti ispune, onda će im Allah dati pobjedu nad njihovim neprijateljima, ako hoće, ili će ih, na osnovu Svoje neizmjerne mudrosti, staviti na kušnju da bi uzeli pouku.
Na osnovu toga možemo reći da je zadovoljstvo (er-rida) Allahova uputa i blagodat iskrenom vjerniku koji ulaže maksimum truda i koji je svoj život posvetio spoznaji i razmišljanju o Allahovim ajetima, klanjajući se Njegovoj veličini i uzvišenosti, tako da svaki njegov treptaj, udisaj i izdisaj veliča i slavi Allaha, zahvaljujući mu na uputi i svim drugim blagodatima. Njegovo srce je smireno zikrom i veličanjem Allaha i on živi u ”mihrabu” čiste pobožnosti, svejedno bilo to u džamiji ili izvan džamije, u nastojanju da gradi, kultivira i oplemenjuje život na zemlji.
On svojim unutrašnjim, srčanim okom (besira), razmišlja o Allahovim znakovima ili ajetima, tako da u svakom kur'anskom ajetu, i u svakom pogledu na život i smrt, otkriva mudrost i pouku, i shvata da cijeli univerzum obožava, slavi i hvali Allaha Uzvišenog. Na taj način, Allah ga vodi ka istinskom zadovoljstvu, a Allah je obećao da neće propasti nagrada onome ko čini dobra djela i ko se bori na Allahovom putu, i da će ga uputiti i podariti mu zadovoljstvo, što je zapravo plod svih ibadeta.
Prema tome, zadovoljstvo je odluka koju donosi mudar i pronicljiv vjernik sprovođenjem životnog programa zasnovanog na racionalnim uvjerenjima da ne postoji način da se stekne Allahovo zadovoljstvo osim potpunim ubjeđenjem zasnovanim na zdravoj i ispravnoj logici da je Allah naš Gospodar i da je svaka Njegova odredba u skladu sa Njegovim sveznanjem i mudrošću.
Allah je vezao Svoje zadovoljstvo Svojim robom, sa zadovoljstvo roba Allahom
Iz tog razloga, iskreni vjernik nastoji da bude zadovoljan sve dok Allah ne bude njime zadovoljan, jer je Allah povezao zadovoljstvo Svojim robom, njegovim zadovoljstvom Allahom.
Izraz ”Allah je njima zadovoljan i oni su Njime zadovoljni”, spomenut je četiri puta u Kur'anu na sljedeći način: ”Allah će reći: ‘Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvijek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!'” (El-Ma'ida, 119.);
”Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime.” (Et-Tevba, 100.);
”Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a onī na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti.” (El-Mudžadele, 22.);
”Njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjine, 8.)
Na osnovu ovih ajeta, islamski učenjaci su rekli da je Uzvišeni Gospodar zadovoljstvo Svojim robom, povezao sa zadovoljstvom Njegovog roba Allahom, i iskreni vjernik je u potpunosti zadovoljan Uzvišenim Stvoriteljem i sa svime što On odredi, bilo da se to slaže sa onim što on voli ili ne, sve dok ne stekne Allahovo zadovoljstvo.
On se pokorava Allahu, veliča Ga i zahvaljuje Mu, ne samo svojim jezikom, već svim svojim bićem, i čvrsto vjeruje da je on rob Milostivog, Sveznajućeg i Mudrog Gospodara.
On podstiče svoja osjećanja sve dok njegove želje i njegova strast ne bude u skladu sa onim što mu je Allah propisao i odredio, tako da njegovo srce postaje smireno u ljubavi prema Allahu i Njegovoj odredbi, svjesno da je svako dobro u zadovoljstvu Allahom i Njegovom mudrošću.
U tom smislu je i ajet: ”Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.” (Ta-Ha, 130.)
Zahvalnost Allahu znači zahvaljivanje na Njegovim blagodatima, ali isto tako znači i strpljivost na iskušenjima i nedaćama, pa je i strpljivost vid zahvalnosti.
Zahvala (hamd) Allahu sažima cjelokupno vjerničko stanje i njegova dva dijela, od kojih jedan ne može postojati bez drugog: strpljivost (sabr) i zahvalnost (šukr). A što se tiče nevjernika, on je nezadovoljan nedaćom i nezahvalan na blagodatima.
Očekivano je da zahvala jezikom bude izraz zadovoljstva koje ispunjava srce, ali ajet koji poziva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bude strpljiv na uvredama od strane nevjernika, istovremeno ga poziva da veliča i zahvaljuje Svome Gospodaru dok mu se duša ne ispuni zadovoljstvom, jer zadovoljstvo je suština strpljenja. Dakle, hvaljenje Allaha i ponavljanje riječi ”El-hamdulillah” – Hvala Allahu, mnogo puta, je uzrok našeg zadovoljstva sa onim što nam je Allah odredio.
Dakle, iskreni vjernik je u potpunosti zadovoljan onim što mu je Allah odredio, a to nikako ne znači da se on pasivno odnosi prema životu i da se prepušta valovima sudbine, već to znači da je njegova glavna težnja Allahova nagrada na Ahiretu, ali on ne zaboravlja ni svoj udio na dunjaluku, i nimalo ne oklijeva u svojoj težnji za dozvoljenim (halal) stvarima na ovome svijetu, a njegova duša je smirena i zadovoljna.
