Šta će Doha dobiti ili izgubiti usljed trenutne krize i blokade koju su joj nametnule Saudijska Arabija i Emirati teško je procijeniti, jer to u mnogome zavisi od niza faktora: od toga kako će se prema toj krizi odrediti prevrtljiva američka politika pod vođstvom Donalda Trumpa, od uloge koju će u toj krizi odigrati Turska, od stava Evropske Unije, prije svega Njemačke i drugih faktora. Iz tog razloga svakom analitičaru je izuzetno teško da predvidi kakav će utjecaj kriza ostaviti na Katar, ali strateški gubici Saudijske Arabije su poprilično jasni i nije ih teško predvidjeti, bez obzira u kojem će se pravcu razvijati kriza oko Katara.
Kraj Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja
Najveći saudijski gubitak na dugoročnom planu bit će nestanak Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja onakvog kakav je bio poznat do sad.
Vijeće za saradnju zaljevskih zemalja osnovano je nakon uspostavljanja šiijskog režima u Teheranu i bilo je primjer funkcionalnog regionalnog saveza nasuprot nekoliko labavih i neefikasnih regionalnih saveza u arapskom svijetu.
Vijeće za saradnju zaljevskih zemalja bilo je primjer kompaktnosti i zajedničkog političkog i ekonomskog djelovanja zemalja članica. Uprkos krizama uspijevali su prevazilaziti nesuglasice, sve dok “velika sestra” nije odlučila da svom malenom susjedu nametne blokadu, i to bez najave i bez prethodnih konsultacija unutar Vijeća i stavljanja “problema” na izjašnjavanje Vijeću. Simptomatično je i to što se generalni sekretarijat Vijeća uopće nije oglasio o krizi, dok svakodnevno stižu reakcije brojnih zemalja svijeta.
Kada se kriza oko Katara jednom završi, Vijeće za saradnju zaljevskih zemalja neće više biti “porodični i bratski skup” koji nastoji da zajednički riješi probleme zemalja članica. Odsad će svaka zemlja nastojati da svoje interese i sigurnost ostvaruje mimo Vijeća koje u slučaju blokade jedne svoje članice od strane nekoliko drugih izgleda poput davno ohlađenog leša.
Saudijska Arabija u Vijeću za saradnju zaljevskih zemalja ima lidersku ulogu i što ovo vijeće bude manjeg značaj, to će i značaj i utjecaj Saudijske Arabije biti manji. Teško da će zaljevske zemlje ikada više Saudijsku Arabiju doživljavati kao “najstariju sestru”.
Gubitak Omana i Kuvajta
Kuvajtski emir pokušao je igrati pozitivnu ulogu u nastaloj krizi. Posjetom Rijadu, Abu Dabiju i Dohi, želio je posredovati u rješavanju krize nekom bratskom pogodbom, ali se vratio u Kuvajt bez bilo kakvih izjava ili pozitivnih naznaka. Slobodno možemo konstatirati da ovaj put diplomatski napori kuvajtskog emira nisu polučili uspjehom kakav je imao tokom krize 2014. godine, kada su Saudijska Arabija, Emirati i Bahrejn povukli svoje ambasadore iz Katara, zbog katarskog stava o vojnom puču u Egiptu i pružanja utočišta pripadnicima pokreta Muslimanska braća.
Sultanat Oman se nikako nije oglasio po pitanju nove krizre, niti je poduzeo bilo kakve diplomatske mjere. To prije svega znači da Saudijska Arabija nije uspjela utjecati na sve članice Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja i uvjeriti ih da stanu nasuprot Katara.
Međutim, za Saudijsku Arabiju je pogubnije to što je u očima svojih susjeda postala zemlja koja je spremna da ih napadne i silom nameće svoju vanjsku politiku, a to će, pak, nagnati Kuvajt i Oman da traže nove saveze, možda i vrlo iznenađujuće (Oman, zemlja u kojoj donimiraju pripadnici ibadijske sekte koja je na jednakom odstojanju od sunija i šiija, godinama gradi dobre odnose sa Iranom), da bi se zaštitili od velikog susjeda koji u budućnosti može odlučiti da i njih stavi pod blokadu ukoliko procijeni da su smetnja njegovoj vanjskoj politici, ili ako u nekom pitanju budu izrazili neslaganje sa stavom Rijada.
Zaljevske zemlje smatrale su se zaštićenim zbog saveza sa Sjedinjenim Američkim Državama i da će im one osigurati balans u međusobnim odnosima i stabilnost u regiji, polazeći od toga da je to područje od vitalnog strateškog interesa za nacionalnu sigurnost SAD-a, ali katarska kriza je pokazala da to nije dovoljno i da dolazak nepredvidive individue na položaj američkog predsjednika može omogućiti Saudijskoj Arabiji da nasilnim mjerama mijanja balans i ugrožava stabilnost zaljevskih zemalja. Ta činjenica sigurno će utjecati na zaljevske zemlje, koje osjećaju da bi se mogle naći u poziciji Katara, da traže nove garante očuvanja regionalnog balansa i da traže nove partnere i saveznike kako bi osigurali vlastite interese i stabilnost. Kretanje ovih zemalja u tom pravcu, izvjesno je, neće ugroziti samo interese Saudijske Arabije nego i interese Sjedinjenih Država u regiji.
Kriza s Katarom započela je hakiranjem nacionalne katarske novinske agencije na koju su hakeri postavili lažne izjave katarskog emira, da bi evoluirala do tačke kada Saudijska Arabija i Emirati upućuju Kataru niz optužbi koje se svode na napadanje katarske vanjske politike. Međutim, poznavaoci vanjske politike zaljevskih zemalja složit će se da ovakve optužbe svaka zaljevska zemlja može prikačiti bilo kojoj drugoj, u situaciji kada postoji niz političkih pitanja oko kojih vlada veliko neslaganje između zaljevskih zemalja, što uključuje i nimalo bezazlene saudijsko-emiratske trzavice i neslaganja oko odnosa prema nekim važnim regionalnim pitanjima.
U takvoj situaciji, donosioci odluka u Omanu i Kuvajtu mora da računaju s tim da se jednog dana mogu naći na udaru Saudijske Arabije ukoliko ne budu željele slijediti njezinu politiku, a ova razmišljanja će ih navesti da traže nesvakidašnje načine da se zaštite, kako jednog dana ne bi došli u situaciju u kojoj se sada nalazi Katar.
Katar nakon okončanja krize
Bez obzira kako će trenutna kriza završiti, i bez obzira na kakve će ustupke Saudijskoj Arabiji morati pristati, Katar nakon krize više nikad neće biti isti. Katar je sada svjestan da njegov savez sa Washingtonom i američka vojna baza na njenom tlu ne znače da je Katar zaštićen od svojih susjeda. Zato će nakon okončanja krize, makar ne odmah, poduzeti dugoročne mjere koje će značiti distanciranje od Saudijske Arabije, a granica između te tvije zemlje ostat će otvorena za sve moguće opcije.
Katar će, nesumnjivo, jačati vojnu saradnju sa Turskom i sigurno će nakon okončanja krize kojoj je izložen nastojati da poveća broj turskih vojnika na svom tlu. Može se očekivati da će Katar i sa Pakistanom potpisti ugovor sličan onome sa Turskom o vojnoj saradnji i zajedničkoj odbrani, što su prije nekoliko dana najavili neki turski listovi bliski vladajućem AKP-u.
Izvjesno je i da će Katar revidirati svoj odnos prema Iranu i najmanje što se tu može očekivati je okončanje stanja međusobne konfrontacije.
Sve navedeno znači da će se Saudijska Arabija naći u situaciji da graniči sa zemljom koja ima vojno-odbrambene sporazume sa stranim zemljama (Turskom i, eventualno, Pakistanom) s kojima ona nema takve sporazume, a izvjesno je i da će požaliti što je gurnula Dohu u naručje teheranskim mulama, nakon što su se odnosi između Katara i Irana znatno pogoršali kao posljedica različitih gledišta na sirijsku krizu i učešća katarskih vojnih snaga u ratu u Jemenu na strani saveza predvođenog Saudijskom Arabijom.
Pored promjena na polju vojne i političke doktrine, izvjesno se može očekivati i promjena ekonomske politike Katara, jer nije razumno očekivati da će se Katar nastaviti oslanjati na dva susjeda koja su pokazala da su ga spremna staviti pod ekonomsku i političku blokadu kad god se ne slože oko nekog političkog pitanja. Postoji vjerovatnoća da će se Katar odlučiti za razvoj prehrambene industrije na svom tlu, pri čemu bi najviše mogla profitirati Turska. U svakom slučaju, saudijski izvoznici gube važno izvozno tržište.
Pripremio: Abdullah Nasup
