Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, s.a.v.s., otišao je pješke u grad Taif koji je od Mekke udaljen oko osamdeset kilometara. Kada je stigao, pozvao je tamošnje stanovnike (idolopoklonike) u islam, a oni su odbili njegov poziv i nazvali ga lašcem, ismijavali su ga i nagovorili su dječake da ga gađaju kamenjem i istjeraju iz Taifa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., napustio je Taif ponižen, ranjen, umoran i iscrpljen od putovanja, i u tom teškom trenutku, Allah mu je poslao Meleka brda koji mu je rekao: ”Muhammede, ako hoćeš ja ću srušiti ova dva brda na stanovnike Taifa i uništiti ih.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., iako je doživio strašno poniženje od stanovnika Taifa, iako se nije imao gdje vratiti, jer su već prije toga idolopoklonici Mekke odbili njegov poziv, odbio je prijedlog meleka da uništi ljude koji su mu zlo učinili, rekavši mu: ”Ne! Nadam se da će Allah iz njihovih kičmi izvesti potomstvo koje će samo Allaha obožavati.” (Muttefekun alejhi)
Islamski učenjaci kažu da ovaj, kao i mnogobrojni drugi slučajevi iz života Muhammeda, s.a.v.s., ali i ostalih Allahovih poslanika, ukazuju na to da su nedaće i iskušenja Allahovih poslanika, zapravo nedaće otkrivanja i pokazivanja moralnog savršenstva i savršenosti poslaničke ličnosti koja se otkriva i pokazuje u svojoj punini upravo u stanju velikog iskušenja i nedaće.
Za razliku od Allahovih poslanika, iskušenja i nedaće običnih vjernika su nedaće podsticanja i uzdizanja (povećavanja). Naime, vjernik često puta posrće na svom vjerničkom putu, njegov ibadet nije potpun, njegovo udjeljivanje u ime Allaha je neznatno i nedovoljno, njegovo znanje je slabo, pa Allah spusti na njega iskušenje i nedaću koja ga podstakne i natjera na intenzivni ibadet, na skrušenost i poniznost u ibadetu, na učenje i traganje za znanjem, na altruizam i pomaganje potrebnima, na ostavljanje i najmanjih grijeha, sve dok se ne upotpuni njegova pobožnost i njegov ahlak.
Dakle, nedaće vjernika su nedaće podsticanja, jer, ako je vjernički hod spor, treba mu nešto što će ga ubrzati, ili ako se zadovolji neznatnim dobrim djelima, a može činiti mnogo veća djela, iskušenja mu dođu kao podsticaj da čini velika djela. Nedaće vjernika su također i nedaće povećavanja (i pojačavanja) dobrih djela, ali i povećavanja sevaba i nagrada kod Allaha i uzdizanja na najviše stepene imana i najviše deredže u Džennetu.
A nedaće i iskušenja nevjernika mogu biti opomena ili kazna, odnosno propast. Naime, ako u nekom nevjerniku ima imalo dobra i iskrenosti (a samo Allah zna šta je u ljudskim srcima), Allah na takvog čovjeka spušta nedaću i iskušenje ne bi li se opomenuo i vratio u okrilje tevhida, čistog monoteizma za kojim čezne svaka ljudska duša, u suprotnom, nedaće i iskušenja nevjernicima znače kaznu i propast na oba svijeta.
Stoga, ne zaboravimo da se mi nalazimo u kući nevolja i iskušenja, u kući oskudice, a ne u kući izobilja, u kući prolaznosti i nestanka, a ne u kući vječnosti. Onaj ko to spozna neće se previše radovati bogatstvu i izobilju, niti će previše tugovati zbog siromaštva i nedaća koje ga snađu, jer je boravak na dunjaluku kratkotrajan. Allah daje ljudima iskušenja na dunjaluku da bi ih nagradio neizmjernom nagradom na Ahiretu, pa ko vjeruje u Allaha i ko se u ime Allaha strpi na iskušenjima i nedaćama, on će na Ahiretu, u kući vječnosti, biti nagrađen bez računa.
