I današnje obilježavanje proteklo je bez predstavnika gradske vlasti, a organizator Klub skakača Mostari pobrinuo se da sve protekne dostojanstveno i bez političkih govora. Skok bez aplauza nakon stotina karanfila koji su poletjeli s mosta ka rijeci, izveo je Admir Delić.
Legendarni Emir Balić tužnu vijest o rušenju čuo je u Zagrebu. Kaže da je to jedan od najtužnijih dana u njegovom životu. Sretan je što je most obnovljen, iako današnji priznaje nije lijep kao Starac kojeg su srušili barbari.
Deveti novembar 1993. godine za Sašu Oručevića je najcrnji dan u historiji Mostara. Klub skakača Mostari, kaže, nastoji obilježavanjima poput današnjeg svijetu poručiti da se zločin i glupost iu novembra 1993. ne smiju ponoviti.
– Vrijeme prolazi i ono će u glave nekih ljudi uliti da to nije bilo uredu i da se takve stvari ne smiju ponoviti, rekao je Oručević.
Saša Đermanović se nerado prisjeća 9. novembra 1993. godine. Oporavljao se nakon ranjavanja, a tužnu vijest o rušenju mosta saopštili su mu suborci koji su ga posjetili.
– Pitao sam se tad dokle može ići ljudsko ludilo. Simbol grada od tog dana nije postojao. Šta misliti o svemu? Bijes, tuga, osjećaj koji je teško opisati. Drago mi je što su mladi danas ovdje. Ne smijemo zaboraviti taj dan. Katastrofalno je srušiti ovakvu ljepotu i starinu, izjavio je Đermanović.
Učenica Gimnazije Mostar Amna Trčalo svake godine na dan rušenja posjećuje most. Njezin djed jedan je od posljednjih ljudi koji su prešli preko mosta prije rušenja.
– Čuvamo uspomene. Srušen je jedan od najljepših mostova na svijetu. Nek’ se takvo što više nikad ne dogodi, poručila je mlada Mostarka.
(Vijesti.ba)
