Piše: Nebil ibn Abdulmedžid en-Nešmi
Priredio: Semir Imamović
31. Ljudsko srce, po svojoj prirodi je prevrtljivo/promjenjivo, i stoga je obaveza svakog od nas da od Allaha moli postojanost i čvrstinu. Kaže Uzvišeni: „Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši…” (El-BEkare, 74) (Nap.prev. U arapskom jeziku za srce se koristi riječ “kalb”, a jedno od značenja te riječi je prevrtljivost, promjenjivost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Allaha, dželle šanuhu, ovom dovom: Ja mukallibel-kulubi sebbit kalbi ala dinik/u prijevodu: O Ti koji okrećeš ljudska srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri. Particip aktivni “mukallib”- onaj koji okreće, i objekat “kalbi”- moje srce, imaju istu korijensku osnovu k, l, b)
32. Odgađanje kazne može, također, biti kazna od Allaha, ali se nikako ne može desiti da je Allah zaboravio ili zanemario kaznu, jer “Allah, dželle šanuhu, nije nemaran prema onome što oni rade.” (El-Bekare, 74)
33. Strast spriječava čovjeka u racionalnom prosuđivanju i stvara kod njega prividni dojam da je pametan i razuman. Allah, dželle šanuhu, opisuje jevreje kao one, koji su skrivanje istine, smatrali pameću i mudrošću. “Kad sretnu vjernike, oni govore: ”Vjerujemo!”, a čim se osame jedni s drugima, kažu: ”Zar ćete im kazivati o onome što je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?” (El-Bekare, 76)
34. Ljubav prema dunjaluku i prekomjerna vezanost za njega može čovjeka navesti na ono što mu, kao razumnom ljudskom biću, nikad ne bi palo na um, a jedno od najtežih zlodjela koje u takvom stanju može počiniti je krivotvorenje Božijih riječi, o čemu uzvišeni kaže: “A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: ”Evo, ovo je od Allaha” – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!” (El-Bekare, 79)
35. Riječ koju izgovoriš dokaz je protiv tebe, a ne protiv onoga kome je upućena, i zato govori samo dobro, kako bi, na Sudnjem danu, imao dokaz za a ne protiv sebe, a to je i naredba tvoga Gospodara: „…a ljudima lijepe riječi govoriti…” (El-Bekare, 83)
36. Svoju grešku/zabludu možeš opravdati pred ljudima, na ovaj ili onaj način, i tako izbjeći ukor, ali ne zaboravi da postoji Onaj koji zna pravu istinu o tebi i Ko će jednog dana otkriti sve tvoje tajne. Kaže Uzvišeni: „Oni govore: ”Naša su srca okorjela.” A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.” (El-Bekare, 88)
37. Koliko samo maski padne s ljudskih lica, kada istina izađe na vidjelo. Jevreji su prijetili Arapima dolaskom poslanika, koji će ih povesti do pobjede i slave, a kada je on došao, samo zato što nije pripadao njihovom narodu, nisu povjerovali u njega. Kaže Uzvišeni: “A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni – a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili – i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!”(El-Bekare, 89)
38. Nema nijednog grijeha, bez obzira koliko bio mali, a da na ljudskom srcu ne ostavi trag i da u njemu ne zauzme svoje mjesto. Kaže Uzvišeni: “I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: ”Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!” – oni su odgovorili: ”Čujemo, ali poslušati nećemo!” – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: ”Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici.” (El-Bekare, 93)
39. Tvrdnja je lahka i jednostavna stvar, ali ona nema nikakve vrijednosti ako se, uz nju, ne priloži konkretan i jasan dokaz. Ljudi mogu tvrditi da samo njima pripada Džennet, da su Božiji miljenici, da su kod Uzvišenog Boga na posebnom stepenu, međutim, kada se pred njih postavi konkretan izazov koji dokazuje njihovu tvrdnju, oni se povlače. Jevreji su tvrdili da samo njima pripada Džennet, pa je Allah, dželle šanuhu, pred njih postavio izazov da „smrt zažele, ako istinu govore.” “A neće je nikada zaželjeti zbog onoga što čine! – A Allah dobro zna nevjernike.” (El-Bekare, 94-95)
40. Boravište i dom Kur’ana je ljudsko srce, kao što kaže Uzvišeni: “Reci: ”Ko je neprijatelj Džibrilu? –a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an – koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite – kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.” (El-Bekare, 97)
