Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Iskreni i ubijeđeni vjernik (mu'min) ne poznaje nešto što se zove duševna bolest jer živi u stanju prihvatanja i harmonije sa svime što mu se događa, svejedno bilo dobro ili zlo. On je poput putnika u avionu koji osjeća potpuno povjerenje u pilota i da on ne može pogriješiti, jer smatra da je njegovo znanje neograničeno, kao što je neograničena i njegova vještina i sposobnost, te da će on uspješno upravljati avionom u svim uvjetima i proći će kroz oluje, vrućinu, hladnoću, snijeg i maglu.
Stoga on mirno sjedi i spava u svom sjedištu, ne uzbuđuje se i ne strahuje ako avion upadne u turbulenciju ili se nagne prema planini. On vjeruje da sve to ima svoju mudrost koja je nastala voljom vođe, njegovog znanja i cilja, što povećava njegovu sigurnost. Jer je sve precizno isplanirano i svaki događaj dešava se na osnovu tog plana. I zato se potpuno predaje svome vođi bez pitanja i bez rasprave, dajući mu sve svoje povjerenje bez imalo oklijevanja i kolebanja.
Takav je osjećaj vjernika u svoga Gospodara, Koji vodi lađu sudbina, usmjerava tokove događaja, čini da se galaksije kreću svojom uhodanom putanjom i da sunce izlazi i zalazi, i sve što se vjerniku dogodi, na šta on nije mogao utjecati, na kraju bude dobro.
Njegov stalni moto je: ”Možda nešto mrziš, a to je dobro za tebe, a možda nešto voliš, a to je loše za tebe. Allah zna, a ti ne znaš.”
Istinski vjernik je uvijek smiren u srcu i duši, jer, svjetlom istinske spoznaje (unutrašnjim, duhovnim okom), vidi da je svijet mjesto kušnje i nevolje, da je on prolazna stanica, a ne mjesto stalnog boravka, te da je on privremeno gostoprimstvo čije su zlo i dobro prolazni. On zna da je strpljivi na dunjaluku na sigurnom dobitku, a da je zahvalni sigurni pobjednik. (Iz knjige: ‘Âlemul-esrar)
