Rijetki su u Egiptu oni koji se usude izazvati autoritarnog predsjednika, ali postoji institucija koja mu se usudi i usprotiviti. Ta institucija je čuveni El-Azhar. “Namučio si me, zaista”, kazao je Sisi dr. Ahmedu Tajjibu, šejhu Azhara.
Prije dvije godine Sisije kazao kako su muslimani postali izvor zabrinutosti, straha i destrukcije širom svijeta, te da Egiptu treba “vjerska revolucija” kako bi se Egipćani oslobodili od radikalnih “islamista”, a ulogu predvodnika te vjerske revolucije dodijelio je Univerzitetu Al Azhar. No, učenjaci Al Azhara predvođeni Tajjibom, odbili su Sisijev plan. Al Azhar je izložen žestokim kritikama Sisijevih pristalica zbog odbijanja da se povinuje naredbama o promjeni nastavnih planova u sklopu kojih se traži brisanje određenih kur’anskih ajeta iz udžbenika, i odbijanja da smijeni sa položaja neke učenjake koje Sisijev režim smatra radikalnim. Kritike je Azharu uputio i ministar vakufa koji se požalio da “otkad je predsjednik pozvao na obnovu ništa se nije promijenilo.”
Al Azhar je vjerska institucija koja postoji stotinama godina i iz nje je izašao veliki broj islamskih učenjaka, kako Arapa, tako i nearapa. Tokom većeg dijela svoje historije ovaj univerzitet je djelovao nezavisno, ali je u nekim periodima bio upleten u politička previranja. Gamal Abdu Naser i Anvar Al-Sadat iskoristili su Al Azhar kako bi svojoj vladavini dali legitimitet. Ugled ove institucije zbog toga je bio veoma poljuljan, no opstala je zahvaljujući činjenici da je to glavna vjerska institucija u zemlji.
Prilikom vojnog udara i svrgavanja predsjednika Mursija 2013. godine Azhar je odigrao značajnu ulogu, a ustav iz 2014. Zagarantirao je ovoj instituciji nezavisnost. Međutim, Sisi nije prestajao s miješanjem u vjerske poslove i pokušajima da nametne svoje mišljenje. Tako je naredio zatvaranje neregistriranih džamija i zabranio da hutbe održavaju neregistrirane daije. Njegova vlada je 2015. godine donijela odluku o objedinjavanju hutbi pod izgovorom da se želi stati ukraj radikalnim hatibima, ali i da se kroz hutbe popularizira država politika. No, Azhar je odbio objedinjavanje hutbe poručivši Sisijevoj vladi da hatibi Azhara ne trebaju diktate.
Kriza odnosa između Al Azara i Sisija kulminirala je kada je Sisi pozvao da se verbalni razvod braka prestane smatrati važećim, te da se samo razvod braka koji je registriran pismeno prihvati kao punovažan razvod braka. Ovaj Sisijev prijedlog izazvao je srdžbu Azhara i doveo do toga da ova institucija izda pismeni proglas u kojem potvrđuje legitimnost verbalnog razvoda. Jedan od egipatskih učenjaka poručio je: “Muslimanska zajednica je dužna da se prilagodi šerijatskim propisima, a ne obrnuto.”
Šejh Ahmed Tajjib insistira ja na tome da je Al Azhar institucija koja predstavlja islamsku umjerenost i toleranciju. Ali, Al Azhar nije monolitan. “Unutar institucije ovog univerziteta imate podjele, kao i u ostatku egipatskog društva. Neki studenti i profesori su selefije, neki su simpatizeri Muslimanskog bratstva. Vlada ima vrlo malo utjecaja na personal, a Ahmed Tajjib tolerira postojanje različitih frakcija i nije dovoljno odlučan u suprotstavljanju ekstremistima.”, kaže Amr Izzet, predsjednik organizacije Egipatska inicijativa za lična prava.
Rasprave o obnovi vjerskog diskursa u Egiptu još su aktuelne. I dok neki optužuju Al Azhar za nedostatak komunikacijskih vještina, jedni smatraju da je vjerska reforma tek djelimično rješenje, velik broj analitičara smatra kako je preče baviti se reformom političkog sistema i ukidanjem diktature koja izaziva polarizaciju u društvu i stvara plodno tlo za pojavu nasilničkih grupa. Politički analitičar Kamil Habib zaključuje: “Tražiš od Al Azhara da modernizira vjerski diskurs, a ne želiš mijenjati politički diskurs i način vladavine. Uostalom, poboljšanje ekonomskih i socijalnih prilika u zemlji ne zavise od vjerskog diskursa.”
Pripremio: Abdullah Nasup
