Autor: Ali el-Tantavi
Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U mladosti sam živio sa roditeljima i mislio sam da se nikada neću od njih rastaviti i da je život bez njih nemoguć. Nakon toga, umrli su mi roditelji i ja sam ostao da živim sa svojom braćom. Mislio sam da se nikad neću rastaviti od braće, ali su se oni ubrzo oženili, formirali svoje porodice i odvojili se do mene. Kasnije sam se i ja oženio i dobio sinove i kćeri. Mislio sam da se nikada neću odvojiti od svojih sinova i kćeri i da je život bez njih nemoguć. Međutim, čim su odrasli, sinovi su se poženili, a kćeri poudale i svi su formirali svoje porodice i otišli svojim putem. Tada sam shvatio da sa čovjekom ne ostaje niko osim njegov Gospodar. Svaka veza se, kad-tad, prekine osim veze sa tvojim Gospodarom, Allahom, dž.š.
