Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U nekim historijskim izvorima spominje se da osmanski sultan Selim I nije mnogo vodio računa o svom vanjskom izgledu i dotjerivanju, pa su ga i ministri i visoki državnici u tome oponašali, do te mjere da je u njegovo vrijeme sultanov Dvor bio lišen glamura i lijepog odijevanja.
Veliki vezir je iskoristio posjetu ambasadora jedne evropske zemlje Dvoru, pa je nevoljko prišao sultanu, rekavši mu: ”Uvaženi sultane, naš neprijatelj je manjkavog intelekta, i zato gleda površno i pridaje dodatnu važnost vanjskom izgledu, pa bi bilo prikladno….”
Sultan ga je prekinuo, rekavši: ”Da, učinit ću tako, a vi sebi također pripremite novu odjeću protkanu i ukrašenu zlatnim i srebrenim nitima.”
Ministri su se obradovali ovoj sultanovoj naredbi i tom prilikom obukli su svoju najbolju i najljepšu odjeću, trudeći se da drže korak sa sultanom, koji će vjerovatno biti u najljepšem i najboljem odijelu. Sultan je naredio da se sablja izvučena iz korica stavi na prijestolje prije ambasadorovog dolaska.
Toga dana su se ministri i visoki državnici okupili u Carskoj dvorani, čekajući sultana, ubijeđeni da će on prisustvovati sastanku sa evropskim ambasadorom na drugačiji način od onoga na šta su bili navikli.
Međutim, sultan Selim I je ušao u istoj staroj odjeći koju je i ranije nosio. Ministri su bili šokirani i postiđeni, pa su oborili glave i jedva čekali priliku da saznaju razlog takvog sultanovog postupka.
Ubrzo je ušao i ambasador, stao je pred sultana uz duboki naklon, a ruke su mu vidno drhtale. Nakon što je razmijenio nekoliko rečenica sa sultanom, ambasador je brzo otišao.
Sultan Selim I zamolio je jednog od svojih ministara da pita ambasadora za sultanovu odjeću.
Ambasadorov odgovor je bio šokantan. Rekao je: ”Ja nisam vidio ni časnog sultana kako treba, a kamoli njegovu odjeću. Moj pogled se zaustavio na goloj sablji naslonjenoj na prijestolje, tako da osim sablje ništa drugo nisam vidio.”
Kada je sultanu saopšteno šta je rekao ambasador, on je pokazao na isukanu sablju koja je još uvijek bila naslonjena na prijestolje, rekavši: ”Sve dok oštrica naše sablje bude britka, oko neprijatelja neće primjećivati izgled naše odjeće.”
