Piše: Abdul-Kerim Bekkar / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Svijest nije znanje koje se uči, niti knjiga koja se čita, niti predavanje koje se sluša. Svijest je budnost srca, bistrina uma i iskren pogled prema sebi prije nego prema drugim ljudima.
Najsvesniji ljudi nisu oni koji imaju najjaču memoriju ili koji su najobrazovaniji, nego oni koji znaju kada treba šutjeti, kada govoriti, i šta uopće zavređuje da se izgovori i kaže.
Svijest znači gledati stvari onakvima kakve zaista jesu, a ne kako drugi žele da ih vidiš. Da shvatiš da brojnost ne čini istinu, da buka nije dokaz ispravnosti, i da nije sve što sija – zlato.
Svijest, sinko moj, nije da slijepo ideš za masom, nego da znaš kuda masa ide. Nije cilj da ubijediš druge, već da budeš ubijeđen u ono što sâm vjeruješ, iskren u svom traganju, pošten u svom sudu.
Neuki ti može nanijeti štetu zbog svog neznanja, ali nesvjestan ti nanosi štetu zbog svoje samouvjerenosti i lažne učenosti.
Zato budi budan! Ne daj da te zavaraju naslovi, ne dozvoli da te zaslijepe blještave fasade, već tragaj za suštinom, pa makar bila skrivena ispod slojeva prašine.
I imaj uvijek na umu sljedeće: Svijest nije da znaš sve, već da znaš šta je najvažnije i da postupaš po tome.
