Momir Sokanović kazao je da je u julu 1995. godine bio u Interventnom vodu čiji je komandir bio optuženi Rade Garić. On je rekao da je jedinica bila smještena u školi u Lukama, a da je on bio zadužen za hranu.
Svjedok se prisjetio dolaska kamiona i autobusa nakon pada Srebrenice 11. jula, te žena, djece i starih koji su iz Luka pješke upućivani prema Kladnju.
On je izjavio da je prije toga Garićev vod otišao na neki zadatak, a da je optuženi njega zadužio da ostane u školi na obezbjeđenju.
Kako je svjedok kazao, prilikom dolaska Srebreničana tu su bili pripadnici drugog interventnog voda iz Cikota, čiji je komandir bio Vlado Jokić. U ranijoj izjavi je naveo da je tu bila i Vojna policija sa komandirom Borislavom Stojšićem, te da je vidio i bezbjednjaka Vlaseničke brigade Milenka Komlenovića.
Nakon podsjećanja na iskaz iz istrage, Sokanović je potvrdio da je 15 muškaraca iz vozila odvojeno i držano u školi.
“Nisam ulazio u te prostorije. Ne znam ko ih je odvajao… Te ljude su noću odveli. Nit’ znam ko, ni gdje”, rekao je svjedok.
On je prvobitno kazao da se Garićev vod sa terena vratio nakon odvođenja muškaraca, ali mu je tužilac Predrag Tomić predočio raniju izjavu u kojoj je naveo kako je, kad je pao mrak, čuo jauke iz prostorije u kojoj su bili bošnjački zarobljenici. U izjavi se navodi i da su bili momci iz Cikota i Vojna policija, kao i da su “i neki naši ulazili”. Na ove navode svjedok je kratko rekao “ja”.
Kasnije, odgovarajući na pitanja Odbrane, Sokanović je kazao da niko iz Garićevog voda nije učestvovao u zlostavljanju.
Optuženi Garić, kako je rekao, nije dolazio te noći kada su se pripadnici njegovog interventnog voda vratili u Luke sa terena.
U izjavi je svjedok naveo da je čuo kamion kojim su odvezeni muškarci, te da su tim kamionom otišli pripadnici Vojne policije sa Stojšićem i Komlenovićem. Sokanović je nakon ovog podsjećanja odgovorio da su svi otišli, da niko nije ostao.
Nakon ovog događaja, mada ne zna kada, Sokanović se prisjetio kako je u Luke doveden jedan mladić bošnjačke nacionalnosti kojeg su pripadnici Garićevog voda našli u šumi. On je ispričao da je tada bio prisutan Rade Garić.
Potvrdio je navode iz istrage da su neki pripadnici Interventnog voda počeli maltretirati i tući mladića, te da su ga dvojica povela prema rijeci Drinjači, ispod škole. Naveo je da se on povukao, predosjećajući da će se dogoditi “neko zlo”.
Kada je kasnije izašao iz škole, kako je izjavio, na igralištu je vidio glavu mladića, dok tijela nije bilo.
Sokanović je na pitanje Odbrane kazao da Garić nikom od svojih pripadnika tada nije davao bilo kakva naređenja.
Na pitanja optuženog, svjedok je rekao da mu je poznato da je nekad poslije Srebrenice bila formirana manevarska četa i da je Garić s dijelom jedinice otišao na ratište u Krajinu, gdje je i ranjen.
Garić je optužen za progon Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. kao i za progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda 1992. godine.
Prema optužnici, on je bio komandir Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS).
Svjedok Ljubomir Stojšić govorio je o dešavanjima u Vlasenici 1992. godine. On je kazao da je bio u Garićevom vodu i da su bili u selu Klještani.
Svjedok je potvrdio da je čuo da su bile neke žene koje su vodili da kupe sijeno, kao i da je čuo za dječaka koga su zvali Dražo i koji je bio s vojskom.
Stojšić je potvrdio da je nekoliko dana u jednoj kući u Klještanima bilo pet-šest zarobljenika, koji su pobjegli.
Nastavak suđenja je 17. septembra.
(Detektor.ba)
