Piše: Nezir Halilović/Saff
Snaga Hidrove ličnosti bila je tolika da, od vremena objave Kur'ana pa do danas, neprekidno plijeni srca muslimana širom svijeta, pružajući im pri tome nezaboravne momente pouke i uživanja. Međutim, neke je njegova pojava toliko fascinirala da su otišli u pogrešnom pravcu, usljed čega su otvorili jedno veliko pitanje: Koliko su se predali mašti i pustim željama, a koliko islamu, čiji je osnovni princip burhan – jasni dokaz? Drugi su, pak, pred njegovom pojavom otišli u sasvim drugu krajnost, tj. u suzdržanosti i oprezu, tako da se suzdržavaju i na sam spomen tog čovjeka, čime bivaju uskraćeni za jedinstveno druženje i napajanje njegovom veličinom, za kojim je težio čak i Musa, a.s., jedan od najznačajnijih poslanika, koji je, kako se navodi u nekim predajama, za njim tragao punih osamdeset godina.
Kazivanje koje je interesantno svim generacijama muslimana
Iako se ime Hidr u Kur'anu nigdje direktno ne spominje, brojnim vjerodostojnim hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nedvosmisleno je potvrđeno da je riječ o njemu. Kasnije će svi mufessiri – komentatori Kur'ana, muhaddisi i historičari, neizostavno iznositi svoje predaje, mišljenja i stavove o njemu, a ta praksa neće zaobići ni jednog većeg islamskog alima iz bilo koje oblasti, mjesta i vremena. Hazreti Hidr je toliko fascinantna ličnost da o njemu postoje najraznovrsnije i najčudnije predaje, stavovi i mišljenja koji pokrivaju period od Adema, a.s., pa do Sudnjeg dana, što definitivno povećava ionako veliki oreol njegove nevjerovatne tajanstvenosti.
Iako je njegov život obavijen gustim, neprozirnim velom tajni, on u jednom periodu, Allahovom voljom, istupa i obznanjuje se ljudima. Bilo je to prilikom njegovog susreta sa Musaom, a.s. O koliko značajnom i zanimljivom susretu se radi, reći će činjenica da o njemu detaljno govori Gospodar svih svjetova, Uzvišeni Allah, dž.š., kao i posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., a kasnije ćemo vidjeti da je spominjanje Hidra bilo prisutno kod svih generacija muslimana. A sada se prepustimo Allahovom govoru, hadisima Allahovog Poslanika i mišljenjima islamskih velikana o tome.
Kur’an o Hidru
Uzvišeni Gospodar svjetova kaže: A kada Musa reče momku svome: „Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.“ I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: „Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našega putovanja umorili. “Vidi”, reče on, ”kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!“ „E, to je ono što tražimo!“ – reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. „Mogu li da te pratim”, upita ga Musa, ”ali da me podučiš onome čemu si ti ispravno podučen?“ „Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš”, reče onaj, ”a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?“ „Vidjet ćeš da ću biti strpljiv, ako Bog da”, reče Musa, ”i da ti se neću ni u čemu protiviti.“ „Ako ćeš me već pratiti”, reče onaj, ” onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!“ I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše onaj je probuši. „Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!“ „Ne rekoh li ja”, reče onaj, ” da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?“ „Ne karaj me što sam zaboravio”, reče, ” i ne čini mi poteškoće u ovom poslu mome!“ I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga ovaj ubi, Musa reče: „Što ubi dijete bezgriješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si nešto doista vrlo ružno!“ „Ne rekoh li ja tebi”, reče onaj, ”da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?“ „Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam”, reče, ”onda se nemoj sa mnom družiti. Eto opravdao sam ti se!“ I njih dvojica krenuše; i kad stigoše do jednog grada zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. „Mogao si”, reče Musa, ” za to uzeti nagradu.“ „Sada se rastajemo ja i ti”, reče onaj, ” pa da ti objasnim zašto nisi mogao da se strpiš. Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čistijeg od njega, i milostivijeg; a što se onog zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!“ (sura El-Kehf, 60-82.)
Hadis o Hidru
Ne postoji ni jedna veća hadiska zbirka a da ne spominje hazreti Hidra. Tako Buharija navodi hadis da je Se'id b. Džubejr pričao: „Jednom sam Ibn Abbasu rekao: ‘Nevf el-Bikali, autoritet Damaska i sin žene Ka’ba el-Ahbara, tvrdi da Musa koji se spominje sa Hidrom nije Musa poslanik Izraelćana.“ Na to Ibn Abbas reče: ‘Laže, Allahov neprijatelj! Ubej b. Kab nam je pričao, da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
‘Jednom je Musa ustao i obratio se Izralećanima (u Amrovoj verziji stoji da im je pričao tako lijepo da ih je rasplakao i srca im raznježio), a kada je krenuo jedan čovjek ga upita: ‘Allahov Poslaniče, ima li na Zemlji iko znaniji od tebe?’ ‘Nema.’ Na to ga je Allah ukorio, jer znanje nije pripisao Njemu, pa mu je objavio: ‘Ima jedan Moj rob na sastavu dvaju mora, znaniji od tebe.’ ‘Gospodaru moj, a kako ću ga prepoznati?’- upita Musa, a.s.. ‘Uzmi jednu ribu i stavi je u korpu pa gdje je izgubiš, tu će biti’- odgovori mu Allah, dž.š. Musa je uzeo ribu, stavio je u korpu i krenuo sa svojim mladićem, Jošuom b. Nunom. (U drugoj predaji se kaže da je Musa rekao mladiću: ‘Zadužujem te samo jedno, da paziš ribu i kažeš mi kada nestane.’ Na to mladić reče: ‘Nisam puno zadužen.’) Stigavši do jedne stijene legli su i zaspali. (U Amrovom rijvajetu stoji: ‘Ispod stijene izvire vrelo koje se zove El-Hajat (Život). Šta god ta voda dohvati oživi. Kad je riba došla u dodir sa vodom s tog izvora oživjela je, iskočila iz torbe i skliznula u more.’) Za to vrijeme riba je skakala po korpi, izvukla se iz nje i dograbila mora. Allah je ribi zaustavio tok vode, pa je postala poput luka. (Amr kaže: ‘Ovako, kao da joj je trag u kamenu’- pa je napravio krug spojivši svoje palčeve i kažiprste.) Kad se Musa probudio njegov pratilac mu je zaboravio reći šta se desilo sa ribom, pa su ostatak dana i noći nastavili putovati. Kad je sutradan osvanulo Musa je rekao mladiću: ‘Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našega putovanja umorili.’ Musa se nije umorio sve dok nije prošao mjesto koje mu je Allah odredio. Mladić koji je bio s njim mu je odgovorio: ‘Vidi’- reče on- ‘kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!’ Musa i mladić su se začudili kako je riba skliznula u more, pa mu je Musa rekao: ‘E, to je ono što tražimo!’ I njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli (pričajući). Njih dvojica su se, prateći trag kuda su došli, vratili do one stijene i tamo zatekli čovjeka zavijenog u odjeću. Musa mu nazva selam, a Hidr ga upita: ‘Otkud u tvojoj zemlji selam?’ ‘Ja sam Musa’ – odgovori on. A onaj upita: ‘Musa Izraelćana?’ ‘Da’- reče Musa- ‘došao sam da me podučiš onome čemu si ti ispravno podučen?’ ‘Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš’ – reče Hidr. ‘O Musa, ja ponešto što me je Allah podučio znam što ti ne znaš, kao što i ti ponešto znaš što te je Allah podučio, a ja to ne znam.’ Na to mu Musa reče: ‘Vidjet ćeš da ću, ako Bog da, biti strpljiv i da ti se neću ni u čemu protiviti.’ Hidr mu reče: ‘Ako ćeš me već pratiti onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!’ I njih dvojica krenuše. Išli su obalom mora pa je pored njih naišla lađa. Hidr je zamolio da ih povezu pa su ih, kada su vidjeli Hidra, povezli bez ikakve naknade. Ušavši u lađu Hidr je odjednom uzeo sjekiricu i odvalio jednu dasku, a Musa mu reče: „Ljudi su nas besplatno povezli, a ti si počeo razvaljivati lađu, da potopiš one koji na njoj plove!? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!’ ‘Ne rekoh li ja’ – reče onaj- ‘da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?’ ‘Ne karaj me što sam zaboravio’ – reče- ‘i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!’ Tada je Allahov Poslanik rekao: „To je bio prvi slučaj da je Musa zaboravio.“ Zatim je vrabac sletio na rub lađe i zabo kljun u more, pa Hidr reče Musau: ‘Moje i tvoje znanje, u odnosu na Allahovo, nije ništa veće od onoga što je ovaj vrabac uzeo u kljun, u odnosu na ovo more!’ Iskrcavši se iz lađe, dok su išli obalom, Hidr je ugledao jednog dječaka kako se igra sa djecom, pa je dječaka zgrabio za glavu, zavrnuo mu je i ubio ga. Musa mu reče: ‘Što ubi dijete bezgriješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si nešto, doista, vrlo ružno!’ ‘Ne rekoh li ja tebi’- reče onaj- ‘ da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?’ Ovo je bilo upozorenje još oštrije od prvog, pa Musa reče: ‘Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam’ –reče- ‘onda se nemoj sa mnom družiti. Eto, opravdao sam ti se!’ I njih dvojica krenuše; i kad stigoše do jednog grada zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, tj. koji se bio nagnuo, pa ga Hidr prezida i ispravi, tj. svojim rukama. Musa reče: ‘Mi smo ovim ljudima došli i zamolili ih, pa nas nisu ni nahranili ni ugostili. Mogao si za to uzeti nagradu.’ ‘Sada se rastajemo ja i ti!’ – reče onaj- ‘ pa da ti objasnim zašto nisi mogao da se strpiš. Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čistijeg od njega, i milostivijeg; a što se onog zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: „Žao nam je što se Musa nije još strpio, pa da nam Allah ispriča slučaj njih dvojice u cijelosti.“(Mutefekun ‘alejhi)
Govor uleme o hazreti Hidru i „jedinstvo ummeta“
Gotovo da ne postoji ni jedan poznatiji alim, čije je ime zapisala povijest islama, a da nije dao svoj komentar o Hidru. Međutim, evidentno je da su se stanovito podijelili u pogledu brojnih stvari vezanih za hazreti Hidra. Iako mnoge to zbunjuje, tim prije što čak i najveći autoriteti zauzimaju nepomirljive stavove, čak uviđamo da i kod istog alima nailazimo na dva međusobno suprotna stava, stvar je u suštini veoma prosta i ujedno služi za pouku svima nama u kasnijim generacijama. Naime, dok se alimi drže ajeta i hadisa o Hidru svi su jedinstveni, ali čim se, usljed nedostatka ajeta i hadisa, odvoje od toga i krenu iznositi svoja viđenja i mišljenja istog momenta dolazi do manjih, većih, pa čak i nepomirljivih razlika. Naravno, to je sasvim i razumljivo s obzirom da su svi alimi elaborirali navedene ajete i hadise uglavnom u skladu sa svojim viđenjem islama. Tako možemo naći da velikani islama poput imama Ibn Tejmijje, Buharije, Tirmizije, Ibn Hadžera, Ibn Kesira, Kurtubija, Sujutija i drugih, u govoru o detaljima koji se u ajetima i hadisima ne navode o Hidru zauzimaju sasvim suprotne stavove. Ista stvar je evidentna i sa nama, tj. cijelim ummetom u cjelini. Dokle god se čvrsto držimo Kur'ana i Sunneta, nema razlika i nema podjela, ali čim odemo u detalje koje ne tretiraju Kur'an i Sunnet, odmah zapadamo u razilaženja i podjele koje uopće nije moguće izbjeći, a često čak ni pomiriti!!!
Pod svjetlošću plemenitih ajeta i časnih hadisa
Sejd Ahmed el-Kejlani u svome djelu Fi mevkibi-n-nebijjin, naučno-analitičkoj studiji o vjerovjesnicima, izvodi zaključke iz ovog kazivanja. On kaže:
– Koliko god znanja da postigne, čovjek mora biti svjestan da Uzvišeni Allah sve najbolje zna. Čovjek je obavezan da vrhunsko, potpuno znanje pripiše Uzvišenom Allahu i nikada ne smije pomisliti da je on dostigao vrhunac znanja.
– Uzvišeni Allah na najljepši način upućuje i odgaja Svoje vjerovjesnike, kao što i upućuje Svoje robove preko njih.
– Predanost u sticanju znanja, ulaganje truda na tom putu, kao što je podnio Musa, a.s., pokret i upornost za stizanjem do učenijeg od sebe, kako bi kod tog učio.
– Musafir (putnik) treba da ima prijatno društvo, kao što je Musa, a.s., u svoje društvo uzeo Jošu'u b. Nuna.
– Ulazak ribe u more i njen bijeg kroz vodu je izazvao čudo i kod Musaa i kod Jošue. Da je riba bila živa to uopće ne bi bilo čudo. Riba je bila tolika da je mogla stati u korpu i da ju je Jošua mogao nositi dugo vremena zbog dužine puta. Riba uopće nije bila živa, nego je Uzvišeni Allah tom neobičnom pojavom želio da usmjeri njihovu pažnju na cilj zbog kojeg su krenuli na put.
– Nakon što su izgubili ribu i pokušavali pronaći put do stijene, Musa se sjetio da će pronaći onoga ko će ga podučiti, kao što mu je već rekao njegov Gospodar.
– Iako je zaboravljanje ribe i njen bijeg bio uzrok za stizanje do Hidra, pojava zaborava, u njegovoj suštini, se veže za šejtana. Sam šejtan je učinio da zaboravim da ti je ne spomenem.
– Stanje u kome su pronašli Hidra, a.s., umotanog u odjeću. On je izabrao bijelo područje. Da li je ta bjelina dolazila od suhe trave ili od same bijele zemlje, na što je njegovom pojavom postajala zelena. U tome je počast od Allaha, dž.š., za Hidra, a.s.
– Pozdrav poslanika je selam, kao što se vidi iz Musaovog pozdrava.
– Specifičnost Hidrovog znanja, koje je Allahova milost i počast njemu, nikako ne znači da on poznaje općenito sav gajb, i nedokučivo. Zato vidimo da on začuđeno pita: “A odakle u tvojoj zemlji selam?” Da je poznavao gajb, znao bi da Musa, a.s., stoji pred njim (ovo pitanje bi bilo suvišno). nakon upoznavanja sa sagovornikom on mu priznaje, pa kaže: «… A tebe je Allah podučio znanju koje ja ne znam.»
– Kultura prema učitelju i blagost u traženju dozvole za pristup učenju kod njega. Mogu li da te pratim, ali da me podučiš onome čemu si ti ispravno podučen.
– Obaveza učitelja je da pripremi intelekt svojih učenika i ukaže im na neophodnost strpljivosti u sticanju znanja. Sa druge strane, kada učenik otkrije ovu pripremu postaje zadovoljan sa uloženim naporima u cilju ostvarivanja zadanog cilja. Vidjet ćeš da ću, ako Bog da, strpljiv biti i da ti se neću protiviti.
Pouke iz kazivanja
Imam En-Nevevi navodi neke od pouka:
– Nema zapreke da alima i uglednika poslužuje onaj koji manje zna i manje je ugledan i to se uopće ne računa kao naknada za poučavanje, nego kao lijep odnos i druženje.
– Nema zapreke za nošenje opskrbe na put.
– Ljudi su prevezli Hidra i Musaa bez naknade zato što su poznavali Hidra po dobru.
– Poticanje na poniznost i skrušenost u svome znanju i svemu ostalom.
– Niko ne treba tvrditi da je najučeniji.
– Kada te neko upita ko najviše zna, reci: «Allah, dž.š.!»
– U ovoj suri je pojašnjen jedan veliki osnov islama, a to je obaveznost prihvaćanja svih odredbi Šerijata, čak i slučaju kada mudrost nekog propisa ne možemo dokučiti i kada ga većina svijeta ne razumije, jer pojedine odredbe ni jedan čovjek ne može shvatiti, kao npr. kader – Allahovo određenje. Ovo pravilo se posebno lijepo vidi u prva dva slučaja, tj. bušenju lađe i ubistvu djeteta, čiji pojavni oblik je zlo, ali iza njega se krije čisto dobro velike mudrosti koja nije bila dostupna stvorenjima, pa tek kada im je Uzvišeni Allah pojasnio shvatili su da je to dobro. Zbog toga je Hidr rekao: Ja to nisam uradio po svom nahođenju – tj. uradio sam to po Allahovom naređenju. (Muslim).
