Piše: Halil Džubran / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Teško narodu u kojem su se umnožile sekte i grupacije lišene istinske vjere.
Teško narodu koji se oblači od onoga što sâm ne tka, jede od onoga što sâm ne sije i pije od onoga što sâm ne cijedi.
Teško narodu koji tiranina smatra herojem, a prezrenog osvajača smatra milostivim.
Teško narodu koji ne diže svoj glas osim kad prati dženazu, koji se ne ponosi osim ruševinama, i koji se ne buni osim kad mu je vrat između sablje i kožne prostirke na koju će pasti njegova glava nakon pogubljenja.
Teško narodu čiji je vođa lisica, čiji je filozof šarlatan, a čija umjetnost je umjetnost krpljenja i imitacije.
Teško narodu koji svog vladara dočekuje bubnjevima, a oprašta se od njega zviždanjem.
Teško narodu čiji su intelektualci mutavi šutljivci, čiji su jaki i ugledni slijepi, a čiji su lažljivci pričljivi.
Teško narodu podijeljenom na mnoštvo dijelova (grupacija), i svaki dio sebe smatra narodom.
