Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Ali Imran, 159.)
Jedna od današnjih tragedija vjerske svijesti kod muslimana je redukcija vjere, usljed čega se uzvišeni pojmovi islama, poput: tevekkula, takvaluka, sabura, jekina i ihsana, polahko premještaju iz sfere praktičnog življenja u sferu retorike.
U ovom tekstu fokusirat ćemo se na pojam tevekkula (pouzdanja u Allaha), kroz koji se jasno vidi razlika između izvornog kur'anskog značenja i savremenih tumačenja i interpretacija ovog pojma.
U svom izvornom kur'anskom značenju, tevekkul nije fraza koja se izgovara nakon neuspjeha da bi se opravdao nemar, niti je to vjerski alibi za propuštenu odgovornost. Tevekkul je, prije svega, stanje srca i životni stav vjernika, način na koji musliman donosi odluke, preuzima rizik i prihvata posljedice.
Kur'an nikada ne spaja tevekkul s pasivnošću. Naprotiv, on ga dosljedno veže za prethodni čin odlučnosti, namjere i djelovanja. Prije nego što se čovjek osloni na Allaha, on mora htjeti, pokušati, krenuti u akciju i izložiti se mogućnosti neuspjeha. Tek nakon toga dolazi potpuna predanost i pouzdanje u Allaha, shodno citiranom ajetu s početka teksta: ”A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha.” Redoslijed je presudan: odluka, pa tevekkul. Namjera, pa aktivizam. Odgovornost, pa onda potpuna predanost i pouzdanje u Allaha.
Pravi tevekkul ne nastaje u trenutku kada sve propadne. On se rađa u trenutku kada čovjek, svjestan svoje krhkosti, ipak bira djelovati, a ne biti pasivan. Zato je tevekkul unutrašnje stanje iskrenih i snažnih vjernika, a ne utočište slabih. On pripada onima koji ulaze u borbu znajući da mogu izgubiti, ali odbijaju živjeti bez pokušaja.
Tevekkul je hrabrost da se preuzme odgovornost bez garancije uspjeha. To je možda njegova najteža dimenzija. Jer ljudski ego ne želi samo uspjeh, on želi sigurnost.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tu ravnotežu sažima u jednoj kratkoj rečenici koja iz temelja ruši pogrešnu interpretaciju tevekkula: ”Veži devu, pa se pouzdaj u Allaha.” (Hadis bilježi Et-Tirmizi) Jer ko ne veže devu, nije mutevekkil – onaj koji se oslanja na Allah, nego neodgovorna osoba.
Tevekkul ne znači lijenost niti odustajanje, već povjerenje da trud neće biti uzaludan i da će Allah olakšati onome ko iskreno nastoji. U tom smislu su i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Trudi se oko onoga što ti koristi, traži pomoć od Allaha i nemoj biti lijen.” (Muslim)
U islamskom učenju, tevekkul nikada nije suprotan planiranju – naprotiv, njegov vrhunac je upravo u odgovornom djelovanju čovjeka.
Najljepšu sliku tog principa daje sâm Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kroz svoj život. Naprimjer, njegova Hidžra iz Mekke u Medinu nije bila slijepo prepuštanje sudbini, već temeljito planirana akcija: izbor pravca, skrivanje u pećini, angažiranje vodiča, logistička mreža, brisanje tragova. Tek nakon toga dolazi rečenica: ”Ne brini, Allah je s nama!”
Na Bedru, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, raspoređuje vojsku, bira teren, prihvata savjete, zatvara bunare, a zatim diže ruke u dovi.
I hazreti Omer, radijallahu anhu, kada se suočio s kugom, nije rekao: ”Idemo u Šam (u kojem hara kuga), pa šta Allah dâ.” Nego se povukao. A kada su ga pitali: ”Bježiš li to od Allahove odredbe?”, odgovorio je: ”Bježimo od Allahove odredbe ka Allahovoj odredbi.”
Još jedan primjer istinskog tevekkula je i slavni muslimanski vojskovođa, Salahuddin Ejjubi koji prije oslobađanja Kudsa: reformira vojsku, jača obrazovanje, suzbija smutnju i korupciju, podiže moral, a noći provodi u ibadetu.
Kur'an, Sunnet i historija islama svjedoče jedno: tevekkul nije bijeg od stvarnosti, nego hrabro suočavanje s njom. Nije napuštanje uzroka, nego oslobađanje od robovanja uzrocima. Nije čekanje čuda, nego postajanje sredstvom kroz koje Allah daje da se čuda dogode.
Najdublji oblik tevekkula jeste unutrašnji mir vjernika koji zna da nije zakinuo sebe za trud. Takav čovjek može podnijeti i uspjeh i neuspjeh bez lomova. Ako uspije – zahvalan je. Ako ne uspije – smiren je. Jer njegova vrijednost nije u ishodu, nego u iskrenom trudu.
Stoga, radi marljivo, planiraj pažljivo, uzmi sve potrebne uzroke, a zatim predaj svoju stvar Allahu, i vidjet ćeš kako će ti se, Allahovom dozvolom, vrata otvarati.
Ne dozvoli da te strah ili sumnja spriječe da ideš naprijed. Sve dok radiš iskreno i trudiš se, Allah će ti pomoći i dati bereket u tvom radu. Uspjeh nije samo san, već plod planiranja, zalaganja i pouzdanja u Allaha.
