Hrvatski portal “Domoljubniradio” objavio je zanimljiv tekst o učešću hrvatske vojske, odnosno 5. gardijske brigade “Sokolovi” u agresiji na Mostar. Spomenuti tekst je objavljen u znak sjećanja na događaj prije 27 godina kada je kod sela Gnojnice nedaleko od Mostara poginulo jedanaest pripadnika 5. gardijske brigade “Sokolovi”.
Kako je pročitano u prigodnoj kraćoj povjesnici, toga dana 1993. godine u borbama su poginuli Miroslav Butumović, Tihomir Dević, Dražen Kufner, Zvonimir Ložić, Ivica Sekulić, Željko Mikolčević, Drago Stepić i Milan Vlaović, Željko Šmit, Nedjeljko Šućurović i Mario Juračić, a 54 pripadnika spomenute brigade je bilo ranjeno.
Evo što je o samoj akciji u kojoj su 15. jula 1993. godine stradali pripadnici 5. gardijske brigade rekao jedan od sudionika Marko Derežanin:
„Mi smo ondje branili opstojnost našeg hrvatskog naroda i požrtvovno smo to činili. Ovu akciju ja sam revoltirano nazvao „Grlom u jagode“. Zašto? Pa bili smo ondje nekoliko dana, osmatrali prostor i nismo uočili nikakva kretanja protivničkih snaga. Kada smo došli nadomak kuća u selu Gnojnice, sasula se na nas paljba sa svih strana. Neprijatelji su bili na uzvisini, ali jako dobro utvrđeni, ukopani, zaštićeni, a mi smo išli iz pravca heliodroma na ulazu u Mostar. U početku akcije sam bio u zapovjedništvu no odmah potom i na terenu. Digli smo naše tenkove kako bi napravili dimnu zavjesu, kako bi smo mogli izvući naše ljude. Četvoricu naših poginulih kolega nismo uspjeli izvući nego su nakon mjesec dana njihova mrtva tijela razmijenjena nakon pregovora s neprijateljskom stranom. Taj događaj je za nas pripadnike 4. bojne 5. gardijske brigade najgori ratni dan kojeg smo doživjeli. U spomen na naše poginule prijatelje unatrag nekoliko godina nekolicina ranjenih kolega u toj akciji pokrenula je inicijativu da se na taj dan okupimo i odamo počast našim poginulim, što smo to učinili i ove godine“, ispričao je Derežanin.
HRVATSKI VOJNIK: Odmah nakon formiranja 5. gardijska brigada odlazi početkom 1993. u odbranu Zadra i zadarskog zaleđa. Nakon zadarskog ratišta, tokom 1993. i 1994., Brigada kreće na Južno bojište (Mostar, Gornji Vakuf i livanjsko ratište).
Putevima pobjede ARBiH
Ovako je izgledala odbrana južnog dijela Mostara od HV-a i HVO-a kroz svjedočenje heroja Armije R BiH.
– Pokušali smo da neutraliziramo određene hrvatske snage, jer smo znali da se sprema velika ofanziva na ovim prostorima. Mi smo taj dan, 13. jula, izveli jednu operaciju, pokušaj razbijanja jedinica koje su došle iz Hrvatske. U toj operaciji jedinice Armije RBiH imale su poginulih boraca – rekao predstavnik boračkih organizacija s prostora gradskog područja Jugoistok Arif Fazlić.
Samo dva dana kasnije, na južnim prostorima izvedena je najveća operacija HV-a i HVO-a s ciljem da se južni dio mostarske općine stavi pod tadašnju HZHB i time stvore preduvjeti za zauzimanje Grada Mostara i stavljanje pod kontrolu HVO-a.
– Njihova operacija je bila zamišljena da ide u tri pravca, područje Vranjevića, brdo Hum, Malo Polje i presijecanje puta na ulasku u Kočine i Gnojnice. Taj dan je nekoliko hiljada granata ispaljeno na tom dijelu, međutim borci 48. brdske brigade, bataljon “Šargan”, i borci 42. brdske brigade na području Bunice pružili su nezapamćen otpor, odigrali su jednu bitku o kojoj se mogu knjige pisati – ističe Fazlić naglasivši da je na terenu koji su kontrolirali živjelo više od 20.000 stanovnika, no bez obzira na jaka granatiranja uspjeli su se odbraniti s minimalnim brojem žrtava.
– Da su uspjeli s nakanom, pitanje je šta bi bilo s mostarskim područjem – ističe Fazlić naglasivši da je ovo bila jedna od borbi od presudnog značaja za opstanak civilnog stanovništva. Podsjetio je da je tada u intenzivnim granatiranjima stradao veliki broj civila, te sedam boraca Armije RBiH, dok su neprijateljske snage imale velike gubitke.
– Da su uz HVO bile i snage HV-a potvrđuju tijela s oznakama hrvatskih vojnika iz tog perioda, koja nisu uspjeli da povuku sa sobom, kada su se povlačile jedinice HVO-a i Hrvatske vojske – rekao je Fazlić.
