Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Šejh Ali el-Tantavi ispričao je istinitu i iznimno poučnu priču koju vam prenosimo u cijelosti.
Rekao je: ”Sedamdesetih godina jedan od najvećih trgovaca Damaska obolio je od smrtonosnog karcinoma. Budući da kod nas nije bilo mogućnosti za adekvatno liječenje, on je odlučio da odmah ode u Ameriku. Međutim, nakon što je u Americi završio sve potrebne pretrage i preglede, njegov ljekar mu je rekao: ‘Ne očekuje se nikakav rezultat ili korist od liječenja, jer se rak proširio po cijelom tijelu. Više nema ni tračka nade.’
Zatim mu je, sasvim iskreno i otvoreno, rekao: ‘Ostalo ti je još samo nekoliko dana života, ne više od mjesec dana, zato se vrati u svoju zemlju da tamo umreš, i iskoristi preostale dane života u onome što voliš i želiš.’
Naš trgovac se vratio u Damask. Prošle su dvije trećine njegovog preostalog mjeseca i počeo je čekati vrijeme svoje smrti i odlaska sa dunjaluka. Jednog kišnog dana osjetio je stezanje u predjelu srca i otežano disanje, pa je napustio kuću i otišao u šetnju. Šetao je bez ikakvog cilja sve dok nije osjetio umor, pa je stao na trotoaru da dođe do daha.
Na trotoaru je bila djevojka koja je razgovarala sa zgodnim mladićem koji je žvakao žvaku. Mladić nije mario za bolesnog trgovca i nastavio je razgovarati sa siromašnom djevojkom dogovarajući se s njom oko cijene za njeno tijelo. Djevojka mu je objašnjavala potrebu za novcem i malo hljeba, jer ju je vlasnik kuće koju je iznajmila izbacio na ulicu, zajedno sa njenom djecom.
Međutim, njega nije bilo briga ni za njeno stanje ni za okolnosti, i mislio je da ga ona obmanjuje. Nije pristao da joj plati onoliko koliko je tražila, već je želio da je iskoristi i zadovolji svoju pohotu sa njom za mnogo manje novca nego što je tražila. Zatim ju je ostavio i otišao.
Bolesni trgovac je prišao djevojci i vidio suze tuge koje su ispunile njene oči.
Rekao joj je: ‘Izvini, kćeri moja, što sam čuo tvoj razgovor. Ali, šta te je navelo na ovaj sramni čin?’
Mlada žena se okrenula prema njemu i rekla: ‘Moja djeca su na ulici, a moj muž je u zatvoru. Kunem se Onim Koji je podigao nebesa bez stubova da je ovo prvi put da prodajem svoje tijelo, i to nakon što su se sva vrata nafake zatvorila pred mojim licem, a evo ni ova vrata opskrbe nisu se otvorila.’
Bolesni trgovac je rekao: ‘Slušaj, kćeri moja, šta mi nudiš ako ispunim tvoje potrebe i ako te spasim od siromaštva?’
Rekla je: ‘Traži šta god želiš.’
On je rekao: ‘Želim samo jedno od tebe, da mi obećaš da nećeš prodavati svoje tijelo ni za šta, a ja ću se brinuti o tebi i tvojoj djeci.’
Mlada žena je rekla: ‘Prihvatam tvoju ponudu.’
Trgovac je rekao: ‘Koja je garancija za to?’
Žena je rekla: ‘Da li prihvataš da mi svjedok i garant bude Allah? Pozivam Allaha za svjedoka da ću ispuniti obećanje koje sam ti dala, i zahvaljujem Allahu Koji mi te poslao baš u ovo vrijeme.’
Trgovac je rekao: ‘Dogovorili smo se, a Allah nam je svjedok. Daj mi adresu gdje si stanovala, vrati se tamo i sačekaj me sa svojom djecom, a ja ću uskoro doći.’
Trgovac se brzo vratio u svoju kancelariju, napisao je oporuku na komadu papira i stavio je u svoju kasu. Napisao je: ‘Dragi moji sinovi, oporučujem vam da šaljete mjesečnu platu dovoljnu za pet osoba do kraja života, na adresu koju vam ostavljam. Pa, izvršite moju oporuku nakon moje smrti.’
Zatim je uzeo nešto novca iz kancelarije i vratio se tamo gde je devojka živjela, sa velikim autom natovarenim kućnim potrepštinama. Vlasniku kuće platio je kiriju za sve prethodne mjesece i za naredne tri godine.
Trgovac se vratio kući s velikom radošću u srcu uprkos svojoj tuzi zbog iščekivanja svoje smrti na kraju preostalog mjeseca. Međutim, mjesec se završio, i period njegovog boravka na ovome svijetu je prošao, ali ga Melek smrti nije posjetio. Početkom sljedećeg mjeseca otišao je kod one žene, dao joj platu i vratio se kući.
Dani su prolazili, a trgovac nije umro. I tako dan za danom, mjesec za mjesecom, sve dok nije prošlo više od dvadeset godina otkako je ostavio oporuku svojim sinovima u kasu.
Jednog dana, trgovac je, kao i obično, ustao da klanja sabah-namaz, a srce mu je bilo ispunjeno ubjeđenjem, svjetlom imana i smirenošću koja je mogla ispuniti cijeli dunjaluk. I kad je učinio sedždu, njegova plemenita duša vratila se svome Milostivom Gospodaru.
Nakon što je prošao period žalosti, njegovi sinovi su otvorili kasu i pronašli oporuku. Kada je najstariji sin pročitao oprouku, rekao je: ‘Kasnimo sedam dana sa isplatom plate jadnoj ženi.’ Zatim je uzeo novac i brzo otišao na navedenu adresu. Pokucao je na vrata i izašla je žena koja više nije bila mlada kako je pisalo u oporuci.
Rekao joj je: ‘Evo plate i izvinjavamo se zbog kašnjenja!’
Rekla mu je sa suzama u očima: ‘Hvala ti od srca! Reci ti svome ocu neka potraži nekog drugog kome je pomoć potrebna. Moj sin je dobio prvu platu prije sedam dana, novac nam više nije potreban. Poselami svog oca i reci mu da ću ja upućivati dove za njega dok god sam živa.’
Njegov sin ju je pogledao sa suzama u očima i rekao: ‘Moj otac je umro prije sedam dana.”’
Eto, takva je trgovina sa Allahom, obilna i neograničena. On svako dobro djelo mnogostruko nagrađuje.
