Kroz Hitnu pomoć bolnice u Tutinu, koji je desetkovan zbog korone, u toku samo jedne smjene prođe oko 200 pacijenata. Najveći dio njih, kažu ljekari, dolaze sa već poodmaklim simptomima koronavirusa.
Mnogi, nažalost, ne uspijevaju da dobiju tu bitku.
“Kod nas ne umire jedan čovjek iz plemena. Ovdje umire iz jedne porodice po četvoro. Sad smo cijelu porodicu kompletno transportovali u Pazar, četvoro njih. Za vikend je samo u porodici Suljević umrlo tri člana, otac, majka i ćerka, a dva sina su veoma kritično”, kaže doktorka Mirzeta Dizdarević, šefica Hitne službe u Domu zdravlja Tutin.
Koliko je tačno i zastrašujuće to što je rekla potvrdilo se svega desetak minuta kasnije, kada je u Hitnu dovezen stariji čovjek, boreći se za vazduh.
“Evo, ovako vam izgleda covid pacijent”, rekao je doktor urgentne medicine Kemal Hamzagić, pokazujući ka invalidskim kolicima u kojima se čovjek, modrog lica, bukvalno guši naočigled novinara.
Uprkos tome što na sebi, sem maske, nije imao nikakvu opremu, jer su posljednji skafander “potrošili” prije dva dana, dr. Hamzagić je prišao čovjeku, pokušavajući da mu izmjeri saturaciju, odnosno zasićenost krvi kiseonikom. Aparat nije uspijevao ništa da očita.
U sličnom stanju se, kaže dr. Hamzić, nalazi i njegova supruga. Ne mogavši ništa više da učini, uputio je rođake koji su ga privatnim autom dovezli da ga, po proceduri, odvezu u Covid ambulantu u sklopu Doma zdravlja, na testiranje. Iz nje bi trebalo, po logici i težini stanja, da bude hitno prevezen u pazarsku bolnicu, uprkos tome što je ista prebukirana zaraženima sa sličnom kliničkom slikom.
Međutim, čovjeka nije imao ko ni da odveze do, četrdesetak kilometara udaljenog, Pazara. Jedini vozač iz popodnevne smjene tutinske Hitne pomoći već se nalazio na terenu, vozeći drugog pacijenta za Kraljevo, a trećeg vozača, kolegu Jelenka M., su sahranili. I on je među preminulima od COVID-19. Sahranio ga je sin, nedavno svršeni student medicine. Nezaposlen.
“Ljudi umiru svakog dana. Umiru u transportu, umiru u Pazaru. Samo danas je hodža u toku molitve čitao imena četvoro mrtvih i obavještavao kada će biti sahranjeni. Prije neki dan je bilo osam dženaza. U Tutinu su mahom ostali stariji ljudi i veliki broj njih je zaražen i u teškom stanju”, kaže dr Dizdarević.
Uprkos tome što su ljekari i sestre Hitne prvi koji dođu u kontakt sa pacijentima u Tutinu, nijedan od njih na sebi nema skafander, a skoro svi pacijenti koji im prođu kroz Hitnu, su zaraženi.
“Samo po rendgenskim snimcima, koji su urađeni, sa potvrđenim pneumonijama imamo 790 oboljelih ljudi. Od toga je prikazano samo 91. Ne znamo šta da vam kažemo. Mi niti imamo snage više, niti imamo kadra, vozila, vozača … Samo u jednoj smjeni pregleda se po 200 ljudi. Adekvatnu opremu više nemamo. Prekjuče je donirano 110 kombinezona, već jutros nemamo nijedan. To najbolje govori o tome koliko mi pacijenata transportujemo tokom dana”, kažu ljekari, napominjući da su i fizički na izmaku snage.
Medicinska sestra Amela Kofrc, inače diplomirani psiholog, šest dana nije bila kod kuće. Doktor Hamzagić je, u momentu razgovora sa novinarima, ulazio u 18 sati neprekidnog rada. Svi njihovi apeli da im se pomogne, prvenstveno u ljudstvu, ostaju bez odgovora.
Izvor: Nova.rs
