Piše: Amra Vrabac / Patria
Naredne nedjelje 5. maja u Sarajevu će prigodnim programom biti obilježen Dan sjećanja na ubijenu djecu opkoljenog Sarajeva u periodu 1992.- 1995.
Od početka rata prošle su 32 godine. Od uspostave Tužilaštva BiH 2004. godine nije podignuta niti jedna optužnica za opsadu Sarajeva iako je ratni zločinac Radovan Karadžić presuđen i za terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva tokom opsade glavnog grada te je dokazana njegova namjera da učestvuje u udruženom zločinačkom poduhvatu za zločine u Sarajevu. Optužnice ne dižu ni kantonalna tužilaštva iako im je dio predmeta prebačen u nadležnost.
Udruženje žrtava i svjedoka genocida već godinama poziva Tužilaštvo BiH da pristupi anexu B revidirane strategije BiH, sa imenima odgovornih za granatiranje i snajpersko djelovanje u opsadi Sarajeva, koja su dostavljena sudu u Hagu shodno pravilima Rimskog sprazuma. Ta dokumentacija dostupna je i bh. istražnim organima.
Prema informacijama Patrije postoji dokumentacija koja sadrži artiljerijske dnevnike Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike srpske (VRS) koja je sa različitih položaja gađala i snajperisala Sarajevo i njegove građane. Brutalnost tih zločina ogleda se u činjenici da su ljudi granatirani usred dana dok stoje u redu za vodu i hljeb, djeca su ubijana na sportskim igralištima, u školama, na dane praznika…
I pored toliko svjedočenja roditelja (dan, sat, minuta kada im je dijete stradalo) nikada nije podignuta niti jedna optužnica za snajperisanje građana Sarajeva niti za jedno ubijeno dijete. A ubijene su hiljade civila, a zločinac nije odgovarao.
Iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva godinama apeluju da se podignu optužnice. Mnogi roditelji više nisu među živima, a brojne žrtve bit će zaboravljene, a sudski sistem ih neće prepoznavati kao dokazane žrtve.
Na čelu Udruženja roditelja ubijene djece Sarajeva je Fikret Grabovica. U jednom od ranijih razgovora za Patriju je podsjetio na dokument Zavoda za zdravstvenu zaštitu BIH koji je objavljen 1996. godine, a u kojem se navodi broj od 1.601 smrtno stradalog djeteta, a 14.946 djece koja su ranjena.
Njegova kćerka Irma imala je 11 godina kada je 20. marta 1993. godine od granate ispaljene s agresorskih položaja na Koševskom Brdu ubijena u dječijoj igri.
„Bio je sunčan dan i supruga je dozvolila Irmi da izađe s drugaricama jer nije bilo borbenih dejstava. I kao u najvećem broju slučajeva kada roditelji dozvole da djeca izađu iz podruma i skloništa, u tom trenutku su zločinci granatirali. Moju Irmu je pogodio geler, iako je relativno brzo prebačena na KCUS, iskrvarila je. To je rana koja ne zarasta“, kazao je Grabovica.
Na današnji dan navršava se 31. godišnica od stradanja maloljetnih Vedrana Milasa (1979), Amela Terahije (1979) i Sakiba Smajića (1977). Poginuli su od ispaljene granate sa agresorskih položaja.
Nikada nije podignuta optužnica ni za ratni zločin na Dobrinji. Tokom Bajramskog turnira 1. juna 1993. na parking gdje se održavao turnir ispaljena je granata sa agresorskih položaja. Ubijeno je 15, a teže i lakše ranjeno oko 100 osoba.
Nema optužnica ni za masakre na pijaci/tržnici Markale (5. februar 1994. i 28. avgust 1995.) u kojima su ubijeni civili. U dva masakra smrtno je stradalo 111 civila, a ranjeno 228 osoba.
15. januara 1993. godine u redu za vodu u Isevića sokaku ubijeno je osmero Sarajlija od čega dvoje djece, a 19 civila je teže i lakše ranjeno.
Na položajima oko grada Sarajeva, prema dostupnim podacima, bilo je razmješteno više od 1.700 različitih haubica, topova, minobacača, višecijevnih raketnih bacača, samohotki, preko 100 tenkova, oko 150 oklopnih transportera, više od 500 protuavionskih topova i mitraljeza, iz kojih susvakodnevno vršena dejstva po gradu Sarajevu i njegovom stanovništvu.
U Tužilaštvu BiH dvoje tužilaca rade na istragama opsade Sarajeva, Vesna Ilić i Vladimir Simović. Ilić je podigla optužnicu u slučaju Veliki park protiv Dragana Vikića i drugih za smrt osam vojnika JNA koja je nakon više od pet godina okončana pravosnažnom oslobađajućom presudom.
U drugom predmetu poznat kao Dobrovoljačka u kojem je optuženo 10 osoba iz političkog, vojnog i policijskog vrha RbiH brojni svjedoci Tužilaštva BiH priznali su snajperisanje i artiljerijsko djelovanje po Sarajevu u maju 1992. godine.
Iz takvih svjedočenja Tužilaštvo BiH je moglo, da je htjelo, podignuti više optužnica, a ne baviti se izjednačavanjem agresora i žrtve.
Tužilac Simović koji je određen za predmete opsade Sarajeva autor je čuvene rečenice da podiže optužnicu po nalogu Narodne skupštine Republike srpske! To je izgovorio u slučaju Čemerno, gdje se također sudi braniocima BiH, jednako kao i u slučaju ‘Buljubašić i drugi’.
No, za glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanka Kajganića u tome nema ništa sporno. Zašto bi i bilo kad i sam dolazi iz struktura MUP Republike srpske.
