Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Vidio sam u svom životu mnogo muslimana koji piju alkohol, ili koji zanemaruju namaz, ili koji čine druge grijehe, ali ako ih podsjetiš na Allaha, oči im zasuze zbog straha od Allaha i kajanja.
I vidio sam u mnogima od njih dobra i plodna srca za zasijavanje dobrote i hajra u njima, ali nažalost nedostaju oni koji će zasijati tu dobrotu, nedostaje im samo podsjećanje i ništa više, ali nisu našli nikoga da ih na lijep način posavjetuje.
Stoga se smiluj takvima i ne preziri ih, mrzi njihova loša djela, ali nemoj mrziti njih. Ne ostavljaj ih same ako znaš da si sposoban da ih uzmeš za ruke i povedeš ka Allahu.
Jedan mladić me je pitao: ”Šejh, kakav je propis za onoga ko ostavlja namaz?”
Odgovorio sam mu: ”Propis je da ga povedeš sa sobom u džamiju. Sinko, budi daija prije nego što postaneš kadija. Primjer daije koji ne sjedi i ne savjetuje osim pobožne ljude je kao primjer čovjeka koji ne nudi svoju hranu osim onima koji su siti, ili kao primjer doktora koji liječi samo zdrave ljude.”
Sreo sam muslimana koji je bio ogrezao u alkoholizam, pa sam mu rekao: ”Zar se nećeš pokajati i učiniti tevbu Allahu?!” Skrhan od tuge, pogledao me je suznim očima, rekavši: ”Šejh, moli Allaha za mene.”
Razmišljao sam o njegovom stanju i srce mi se raznježilo zbog toga. Njegove suze najbolje su govorile o njegovom osjećaju kajanja, o njegovom shvatanju veličine grijeha koji čini prema Allahu, i one su odražavale svu njegovu tugu i želju da se popravi i vrati u okrilje Allahove milosti.
Sve to je govorilo da je on iskreni vjernik, ali je iskušan grijehom konzumiranja alkohola kojeg se silno želio osloboditi, pa je tražio da mu i ja pomognem u tome.
Pomislio sam: možda je moje stanje kao i stanje ovog alkoholičara, ili čak i gore. Istina, ja nikada nisam kušao opojna pića, jer okruženje u kojem sam živio nije poznavalo tu vrstu grijeha. No, možda sam ja bio zaokupljen vinom nemara koje je učinilo da mnogo puta zaboravim na Allaha i Njegovo pravo. Ovaj čovjek plače zbog svojih nedostataka, a ja i meni slični ne plačemo zbog naših nedostataka i grijeha.
Nakon toga, vratio sam se do onog alkoholičara koji je tražio da učim dovu za njega i rekao mu: ”Hajde da zajedno uputimo ovu dovu Allahu: ‘Gospodaru naš, mi smo sami sebi nasilje učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”’
Mrzi grijeh, ali se smiluj grješniku, jer tvoj zadatak je da eliminiraš bolest, a ne bolesnika.
