Piše: šejh Selman el-Avde /Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sve na ovome svijetu, uključujući ljudske hirove, djela i mišljenja, koleba se i opredjeljuje između istine i laži, upute i zablude, pogrešnog i ispravnog. Pitanje neutralnosti u pogledu istine i laži je nezamisliva i neprihvatljiva stvar, i kada neko kaže: ”Ja sam neutralan između istine i laži (zablude)”, on se, po Allahovoj vjeri i zakonu, svrstava među sljedbenike zablude i laži, shodno ajetu: ”To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?” (Junus, 32.)
Istina i laž su u sukobu otkako je Allah stvorio čovjeka, kao što se navodi u ajetu: ”O Ademe” – rekli smo – “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.” (Ta-Ha, 117.)
Od tog trenutka, čovjek je iskušan šejtanskim spletkama i borbom protiv njega, i šejtan je nastavio kovati spletke i zavjeru protiv Adema, alejhi selam, sve dok nije spušten na ovaj svijet, tako da se polje sukoba preselilo na Zemlju, shodno ajetu: “Siđite!” – rekosmo Mi – “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!” (El-Bekara, 36.)
Nakon što su Adem i Hava spušteni na zemlju, generacije ljudi su dugi niz godina ostajale na pravom putu, nasljeđujući uputu i vjeru od svog (pra)oca Adema, alejhi selam, kako se navodi u tumačenju riječi Svemogućeg Allaha u suri El-Bekara: ”Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se ne bi oni slagali…” (El-Bekara, 213.)
Komentirajući ovaj ajet, Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: ”Nakon Adema, alejhi selam, bilo je deset generacija i sve su slijedile uputu od Allaha, a zatim su se podijelili i razišli, pa je Allah poslao poslanike kao donosioce radosnih vijesti i opominjače.”
Nakon slanja poslanika došlo je do spora i sukoba između Allahovih poslanika i njihovih sljedbenika i neprijatelja Allahovih poslanika, tj., šejtana i njegovih sljedbenika, na šta aludira ajet: ”Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!” (El-Furkan, 31.)
I Allah nije poslao ni jednog poslanika, a da mu se nisu suprotstavili pokvarenjaci iz njegovog naroda, postavljajući mu prepreke na putu i suprotstavljajući mu se na razne načine.
Nakon slanja posljednjeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, rivalstvo je ograničeno na sljedbenike Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihove neprijatelje.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je mnogo neprijatelja među kojima su prednjačile mušričke glavešine i kolovođe nevjerstva. Ebu Džehl, Utbe ibn Ebi Rebi'a, Ebu Leheb i drugi su samo simboli i primjeri neprijatelja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i islama, koji su se borili, koji se bore i koji će se boriti protiv njegovog poziva i uzvišene vjere islama sve do Sudnjeg dana.
Nevjernici i munafici su jedinstveni u borbi protiv islama
S tim u vezi želim rasvijetliti neka bitna pitanja koja su spomenuta u ajetima i hadisima u vezi sukoba između istine i laži.
Prvo na što želim skrenuti pažnju, a što je od presudne važnosti za današnje muslimane u pogledu borbe između istine i laži, jeste bliskost i povezanost neprijatelja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i islama.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (El-En'am, 112.); ”Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih.” (Et-Tevba, 67.); ”O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici!” (El-Ma'ida, 51.)
Neprijatelji Allahovih poslanika, neprijatelji islama, podržavaju i pomažu jedni druge na osnovu neprijateljstva koje gaje prema islamu, i iako među njima postoje velika neslaganja i sukobi, kada se treba suprotstaviti islamu, oni su jedna strana. Naprimjer, između Jevreja i kršćana postoje krupni sporovi i sukobi kroz dugu historiju, ali i pored toga Allah kaže: ”Oni su sami sebi zaštitnici.” Tj., u borbi protiv islama i muslimana.
Dakle, kada je neprijatelj islam, oni zaboravljaju svoja unutrašnja razilaženja, sukobe i rivalstva, i ujedinjuju se u borbi protiv islama i muslimana.
Ovo obavezuje muslimane da budu jedni drugima prijatelji i zaštitnici. Postoji suštinska razlika između prijateljstva i zaštitništva nevjernika i prijateljstva i zaštitništva između vjernika. Prijateljstvo nevjernika je zasnovano na fanatizmu i hirovima, shodno ajetu: ”Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima (tj. oni su jedni od drugih).” (Et-Tevba, 67.)
A nakon toga dolazi ajet u kojem Allah za vjernike kaže: ”A vjernici i vjernice su zaštitnici (prijatelji) jedni drugima.” (Et-Tevba, 71.)
U ajetu o munaficima izostala je riječ ”evlija” – ”prijatelji” ili ”zaštitnici”, jer odnos munafika nije zasnovan na ispravnom putu koji ih je učinio iskrenim prijateljima i pomagačima, već je zasnovan na hirovima i međusobnom slaganju na zabludi i laži. A što se tiče istinskih vjernika, njihovo prijateljstvo i zaštitništvo je zasnovano na istini, pa ako neko od njih odustane od istine, nestaje i prijateljstva i zaštitništva prema njemu. To prijateljstvo zasnovano je na jasnoj spoznaji, a ne na sljepilu, fanatizmu, pukim strastima i hirovima.
Neophodno je u svakoj eri – a u ovoj eri posebno, jer smo svi svjedoci kako neprijatelji islama nastavljaju da ratuju protiv njega – da postoji saradnja između muslimana i međusobno pomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.” (Es-Saff, 4.) Zar postoji išta rječitije od ovog opisa i poređenja? U čvrstom bedemu ne možeš naći rupu kroz koju bi mogao proći ili se infiltrirati u muslimanske redove da bi ih razbio i podijelio.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Vjernici su poput čvrste građevine čije cigle podupiru i učvršćuju jedna drugu.” (Buharija)
Muslimani ne smiju biti zaokupljeni međusobnim svađama i sporovima, i postoji hitna potreba da se pripadnici ehli sunneta okupe pod jednom zastavom koja ih ujedinjuje, bez obzira na to koliko su različita njihova tumačenja i mišljenja u pravnim i praktičnim pitanjima, i bez obzira na to koliko su različita njihova tumačenja i pristup u pogledu pozivanja u islam, kao i na to koliko su njihove države različite, ova pitanja nisu razlog da se sljedbenici ehli sunneta vel-džema'ata razilaze i razjedinjuju.
Osim ako se radi o sporu i razilaženju dokrinarne (akaidske) prirode, tada se stvar mora u potpunosti razjasniti, tako da ljudi ne pomiješaju istinu i zabludu.
A uzimanje parcijalnih fikhsko-pravnih razlika kao razlog za podjele, rivalstvo i nesklad, to nema veze sa mudrošću koju je Svemogući Allah zapovjedio. Je li mudro da vjernici, učenjaci, daije i pobožni muslimani, naprimjer, budu zaokupljeni neslaganjem oko određenih sunneta ili pohvalnih stvari (mustehab) iz domena pravne nauke, a da zapostave nešto oko čega se slažu da je zabluda i stranputica?
Medijski rat protiv islama i muslimana
Drugo na šta želim skrenuti pažnju jesu obmane od strane neprijatelja Allahovih poslanika. Obratite pažnju na riječi Uzvišenog Allaha u ajetu koji smo naprijed citirali: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (El-En'am, 112.)
Dakle, postoji globalna zavjera koja nije nova kako mi zamišljamo. Možda se danas razvila i poprimila novi oblik, nove metode i novu dimenziju, ali je ona stara. To je medijski rat protiv islama i kampanja protiv vjerodostojnog sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojoj je cilj iskrivljavanje istine i zaogrtanje zablude i laži odjećom istine.
Ovaj ajet objašnjava trud koji su uložili i koji ulažu sljedbenici zablude u uljepšavanju svoje zablude i iskrivljavanju istine. Zato smo danas svjedoci globalne medijske kampanje protiv islama u kojoj se dosljedni muslimani nazivaju fundamentalistima, ekstremistima, teroristima itd.
Sve ovo govori da nosioci islamske poslanice moraju iskoristiti medije, bilo printane ili elektronske, za pozivanje u istinu, njeno širenje i izgradnju vrline i morala. Jer ”lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu. Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.” (Ibrahim, 24.-26.) Lijepa riječ se bori protiv ružne riječi i ona mora biti izgovorena i kazana na svim poprištima borbe između istine i laži, i u tom pogledu moraju se iskoristiti sve metode i sva dozvoljena i dostupna sredstva, kako bi lijepa riječ ostvarila puni efekat i kako bi istina pobijedila laž i zabludu.
I treća stvar na koju želim ukazati na osnovu poruka i značenja citiranih ajeta, jeste postojanost, čvrstina i sigurna pobjeda istine te slabost i nestanak laži i zablude. Skupinu koja je postojana na istini, bez obzira na okolnosti, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je ”pobjednička skupina” (Tâifetul-mensure), što ukazuje na to da u konačnici pobjeda pripada njima, svejedeno da li se vrijeme pobjede oduljilo ili ona brzo došla. Jer, ova obećana pobjeda nije nešto što dolazi samom sudbinom bez ljudskog truda i žrtve, na šta aludira ajet: ”Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih.” (Muhammed, 4.)
Put je težak i dug, i zahtijeva stalni džihad od muslimana. Svjedoci smo da je na djelu opća borba protiv islama, što potvrđuje da muslimani moraju jasno definirati svoje stavove i da u ovoj borbi nema mjesta neutralnosti.
