Medijska scena u Bosni i Hercegovini je podijeljena i rasparčana kao i sve drugo što nam je rasparčano. Tako danas u Bosni i Hercegovini imamo skoro kompaktnu srpsku i hrvatsku medijsku scenu, te nešto što bi mogli definisati i opisati kao sarajevsku, agresivno-ateističku, antibošnjačku i islamofobičnu medijsku scenu, koja ciljano djeluje samo na prostoru koji je pod kontrolom, uslovno rečeno, bošnjačke politike.
Mnogi se često pitaju kako ta spomenuta bošnjačka politika nikada nije uspjela uspostaviti kontrolu nad medijskom scenom kao što su to uradile srpska i hrvatska politika u svojim zonama političke vladavine. Jedan od ključnih odgovora krije se svakako u djelovanju međunarodne zajednice koja kroz brojne nevladine organizacije i grantove upravlja našom medijskom scenom.
Sjećam se razgovora sa Amirom Zukićem, aktuelnim direktorom programa Televizije N1 za Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme kada je bio urednik Informativno-političkog programa BHT1. Pitao sam ga tada kako se međunarodna zajednica i njihove organizacije odnose prema našim medijima i šta je to što ih najviše zanima? Amir Zukić mi je otvoreno rekao da ih interesuje samo da se naši mediji bave vehabijama i sličnim temama. ”Za to su uvijek spremni dati novac”, rekao mi je Zukić.
Većina građana Bosne i Hercegovine ne zna koliko novca godišnje dobiju pojedini mediji i novinari kroz brojne grantove od strane brojnih međunarodnih organizacija.
Jedna od takvih organizacija je Centar za promociju civilnog društva koja ovih dana daje čak oko pet miliona KM medijima u Bosni i Hercegovini. Prema svjedočenju direktorice spomenute organizacije, raspon grantova je od 47.500 do 100.000 dolara. Dakle, minimalna donacija je sedamdesetak hiljada KM, a maksimalna čak blizu 200 hiljada.
Ovakvih organizacija i dodjela grantova ima na pretek, pa se zna desiti da pojedini mediji dobiju čak stotine hiljada KM donacija.
Naravno, veoma je teško postati dio ovog paralelnog sistema koji se razbacuje milionima dolara ili eura, pogotovo za one medije koji se maksimalno trude da razvijaju slobodnu uređivačku politiku i da budu nezavisni. Finansiranje medija je najlakši i najefikasniji način da se utječe na kontrolu medija i na njihovu uređivačku politiku. Stoga, jedan od glavnih uslova da dobiješ finansijsku podršku iz spomenutih grantova, jeste da budeš prepoznat kao neko ko je spreman podržati sve što slabi bošnjački narod i Bosnu i Hercegovinu. Otuda toliki medijski pritisak i priča da kod Bošnjaka ništa ne valja i da je sve tuđe daleko bolje i poželjnije.
Nažalost, u ovaj sistem se uklapaju i pojedine političke stranke ali i političari, pa i oni iz SDA. Šuškavi materijal i milionski iznosi u markama, eurima i dolarima, uvijek su bili primamljivi i izazovni za sve, pogotovo u turbulentnim, nesigurnim i kokuznim vremenima, a pogotovo za sitnošićarđijske duše (novinara, političara, intelektulaca, kulturnih radnika, i sl.) kojima ništa nije sveto.
E. B.
