Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Vjernici su neizmjerno sretni jer znaju da Allah zna naše namjere ili nijete; On zna čistoću tvog srca, zna tvoju ljubav prema dobru, zna za grešku koju nisi namjeravao učiniti i za riječ koju si izgovorio a nisi to želio.
Kada znaš da Allah zna suštinu svega i da Mu ništa nije skriveno, to te čini sretnim, smirenim i zadovoljnim. I nema veće blagodati od toga da budeš blizu Uzvišenog i Milostivog Allaha, kad osjećaš Njegovu prisutnost, kad uživaš u munadžatima i razgovoru sa Allahom, kad klanjanjem namaza održavaš vezu sa Svevišnjim Stvoriteljem, kad Ga ponizno dozivaš i moliš u svojim dovama, ubijeđen da je Allah jedino istinsko utočište.
Sretan si kad te uputi na pokornost i dobro djelo – radujući se Njegovoj ljubavi, a tužan si kad ti je uskraćeno dobro djelo – iz straha od Njegove srdžbe.
Ako Ga istinski i iskreno obožavaš i ibadet Mu činiš, On ti je zahvalan i poveća ti blagodati, ako skreneš s pravog puta, a zatim učiniš istigfar i zamoliš oprost, Allah ti oprosti.
Vjernik ne obožava Allaha prisilno, već dobrovoljno, iskreno i s ljubavlju, a kako da Ga ne voli kad pravi put, sreću i istinsko dobro ne bi spoznao da ga Allah nije uputio i kad zna da niko osim Njega ne može zlo otkloniti.
U jednom trenutku ćeš shvatiti da su zdravo i čisto srce i smiren um važniji od svega ostalog, te da tvoja sreća ne zahtijeva pojavu nikakvih čuda, već da se ona često krije u dobroj knjizi i iskrenom bratskom osmijehu.
Shvatit ćeš također da ti ne treba mnoštvo prijatelja, već samo oni koji su iskreni i povjerljivi, makar ih bilo malo, makar bio samo jedan, te da je porodica oaza mira, harmonije, sreće i nježnosti kojoj nema ništa slično.
Dužina života ne računa se samo godinama i danima, nego i sretnim trenucima koje si osjetio i doživio, a nema sretnih trenutaka bez spoznaje Allaha i osjećaja Njegove prisutnosti i blizine. Zato nikada ne pomisli da si sâm, Allah te vidi i čuje, i kad zaboraviš na pokornost Allahu, On te, iz Svoje dobrote i milosti, podsjeti na Sebe.
Kada se nekom drugom požališ na svoje teško stanje i iznosiš mu svoju tugu, Allah čeka da Mu se vratiš i da se na sedždi ili u svojim dovama, Njemu požališ na svoje stanje, jer tugu i brigu niko osim Allaha otkloniti ne može.
Stoga, u tmini i tišini noći završi svoj dan klanjanjem vitr-namaza, jer je u tome smirenost srca, čistoća tijela i prilika za dovu koju će ti Allah uslišati.
I znaj da kašnjenje u dobivanju onoga što želiš i što si molio Allaha u svojim dovama, može biti zbog većeg dobra koje ti Allah želi. Zato budi strpljiv, ne požuruj uslišavanje dove i budi optimističan, jer te možda čekaju mnogo veće blagodati od onih koje si priželjkivao, i jer nema ništa veće od Allahove dobrote.
Nauči davati i udjeljivati čak i u najtežim okolnostima. Nauči poklanjati voljenim osobama osmijeh, čak i onda kad plačeš, jer se u nagradi za darivanje skriva olakšanje i izlaz tamo odakle se i ne nadaš. Jezik poštovanja i plemenitosti mnogi ljudi ne razumiju, neki ga tumače kao ljubav, drugi misli da je to interes, a zapravo to nije ništa drugo nego moral i ahlak na kojem smo odgojeni. Zato uvijek budi lijepog ahlaka i nemoj žaliti za trenucima u kojima si nekoga učinio sretnim, makar on to i ne zaslužio.
