Gdje je danas zapadni svijet, koji neprestano govori o miru, suživotu i ljudskim pravima, dok Gaza umire u okovima opsade? Gdje su oni koji se busaju u prsa poštovanjem civilizacija i njihovom međusobnom povezanošću, da zaštite najosnovnija prava muslimana u Gazi? Zar ljudskost prestaje na granicama Palestine i Gaze?!
A oni što trče da se umile cionistima i žure da normaliziraju odnose sa ubicama i zločincima, zar zaista ne vide šta se dešava njihovoj braći i sestrama u Gazi? Ili možda vide, ali okreću glavu da ne bi morali priznati vlastitu izdaju? I oni koji pod plaštom mudrosti i pragmatizma traže od heroja Gaze da se odreknu otpora i džihada, jesu li ikada pogledali istini u oči i zapitali se: šta bi ostalo od Gaze, da se narod odrekao otpora?
Gaza je ogledalo svijeta. U njenim ruševinama odražava se pravo lice Zapada, pravo lice islamskog ummeta i pravo lice cijelog čovječanstva.
Cionisti i ostali neprijatelji islama ne žele da mi budemo dosljedni u slijeđenju vjere koju nam je Allah objavio preko Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Za njih je svaki musliman i svaka muslimanska skupina koja slijedi Kur'an i Sunnet, ”terorista”, ”fundamentalista” i ”ekstremista”.
Oni neće biti zadovoljni osim islamom kojeg su oni sami definirali i oblikovali. Islamom koji pristaje da se Palestina i druge muslimanske zemlje okupiraju, i koji okupatore vidi kao ”oslobodioce” koji razbijaju lance ropstva i zaostalosti kod muslimana.
Neprijatelji islama ne zabranjuju štampanje i dijeljenje Kur'ana u milionima primjeraka. Štaviše, oni su spremni finansijski pomoći takve projekte. Ne zabranjuju ni da ga učimo danju i noću, da vješamo levhe sa ispisanim ajetima po zidovima naših kuća i kancelarija. Sve je to dozvoljeno. Sve to ne šteti nikome. Ali, muslimani ne smiju primjenjivati Kur'an u svojim životima. Ne smiju ga ugraditi u svoje zakone, političke sisteme, ekonomiju i međuljudske odnose. Zašto? Zato što su neprijatelji islama potrošili tone i tone bogatstva kako bi spriječili da Kur'an bude vodič muslimanima.
Osim toga, srušili su jedinstvenu islamsku vlast (hilafet), izgradili sistem i mrežu izdajnika među muslimanima, trošeći ogromno bogatstvo i trpeći često gorčinu poraza, dok na kraju nisu ostvarili svoj cilj.
Povratak Kur'anu značio bi ujedinjenje muslimanskih naroda, oslobođenje Kudsa i cijele Palestine od cionističkog okupatora, rušenje vladavine pokvarenih kraljeva i tirana u muslimanskim državama, i obnovu društvenog poretka zasnovanog na pravdi, moralu i istini.
Povratak Kur'anu značio bi povratak islamskih vrijednosti: poštovanja porodice, povratak moralnog i duhovnog poretka, islamskog načina života, međusobne solidarnosti i dobrote.
Ukratko: naša bijeda je izvor sreće naših neprijatelja, a naša krv cijena njihove sigurnosti.
