Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U sjeni otvorenog i sveopćeg rata protiv islama i muslimana, bez obzira na raznolikost njegovih naziva, simbola i zastava, mnogi se pitaju: zašto islam ne pobjeđuje, iako je Allahova istinska vjera? Zašto Istina ne odnosi pobjedu u svojim okršajima s neistinom? Zašto Allah dopušta da neistina hara i vlada, i je li moguće da je Allah napustio sljedbenike istine i ostavio ih same?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan i jasan: pobjeda ili privremeni uspjeh laži i zablude u nekoj bici ili fazi sukoba ne znači da Istina i njeni sljedbenici ostaju bez Allahove podrške.
Naprotiv, sve to je dio Allahove mudrosti. On dopušta neistini i njenim sljedbenicima da dublje urone u svoj zločin i rat protiv Istine, kako bi razdvojio nečisto od čistog i razotkrio one koji se samo pretvaraju da slijede istinu; jesu li oni zaista njeni istinski sljedbenici, ili je njihova pripadnost lažna?
Kao što je rekao šejh Muhammed el-Gazali: ”Kada se bitka između istine i zablude rasplamsa i dosegne svoj vrhunac, i kada svaka strana upotrijebi sve vrste oružja i sredstava kako bi odnijela pobjedu, tada nastupa kritični čas. U tom času zabluda dostiže vrhunac svoje snage, a Istina prolazi kroz najtežu kušnju. Postojanost u tom teškom času jeste tačka preokreta i presudni ispit vjere vjernika. Ako sljedbenici imana ostanu postojani, sve se okreće u njihovu korist; Istina započinje svoj uzlazni, a neistina svoj silazni put.”
U sukobu između Istine i laži nema opravdanja za one koji zauzimaju neutralan stav. Jer, mi nećemo biti pitani samo za ono što smo izgovorili, nego i za ono što smo prešutjeli, za riječi istine koje smo propustili izgovoriti kada je to bilo moralna i duhovna obaveza.
Prava muškost i unutrašnja, imanska odlučnost ne dopuštaju da budemo bezlična masa, poput pera koje vjetar nosi kuda god hoće – bez vlastite volje, bez jasnog smjera i uvjerenja.
Vjera ne prihvata da budemo licemjerni i prevrtljivi, poput munafika, o kojima je Allah rekao: ”Neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima.” (En-Nisa’, 143.)
Nije dopušteno stajati u sivoj zoni između svjetla i tame, između Istine i laži, čekajući da se okolnosti same razjasne. Ništa nije ružnije ni podmuklije od toga. To je kukavičluk u svom najgorem obliku. Istina se ne čeka. Ona se brani, od prvog trenutka, bez odgađanja. I u toj odlučnosti leži veličina čovjeka, njegova duhovna sloboda i nepokolebljiva snaga.
Čuvaj se puta zablude, i ne daj da te zavara mnoštvo stradalnika
Sukob između Istine i neistine odvija se na dva polja borbe. Prvo je ljudska duša, jer je čovjek sposoban i za uputu i za zabludu, shodno ajetu: ”I duše i Onoga Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini.” (Eš-Šems, 7.-8.)
Drugo polje borbe je na nivou zajednica i naroda, poput sukoba muslimana i njihovih neprijatelja kroz historiju. Zato se drži puta Istine, ne bojeći se malobrojnosti njenih sljedbenika, i čuvaj se puta zablude, i ne daj da te zavara mnoštvo stradalnika.
U borbi protiv vanjskih neprijatelja, Allah nas obavezuje na materijalnu pripremu: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.” (El-Enfal, 60.)
Isto tako, dužni smo koristiti oružje dove i tražiti Allahovu pomoć, kao što je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio u svakoj bitki. Na Dan Bedra Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu: ”Allahu moj, ispuni mi ono što si mi obećao; ako ova skupina sljedbenika islama bude uništena, neće Te imati ko obožavati na Zemlji.”
Pa ako se takav napor traži u borbi protiv vanjskih neprijatelja, onda se s još većom ozbiljnošću traži da se uloži trud u odbijanju strijela koje ciljaju naša srca, jer je vjerničko srce najizloženije strijelama neprijatelja, kao što se navodi u predaji: ”Vjernik se nalazi između četiri nevolje: munafika koji ga mrzi, nevjernika koji se protiv njega bori, duše koja je sklona zlu i šejtana koji ga zavodi.”
Obraćajući se ashabu, Šeddadu ibn Evsu, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada vidiš ljude kako gomilaju zlato i srebro, ti čuvaj i primjenjuj ove riječi (tj. ovo blago): ‘Allahu moj, molim Te za postojanost u islamu i za odlučnost na Pravom putu. Molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i da Ti lijepo robujem. Molim Te za čisto srce i iskren jezik. Molim Te za svako dobro za koje Ti znaš, utječem Ti se od svakog zla za koje Ti znaš, i od Tebe tražim oprost za grijehe koje sam Ti počinio. Ti si, zaista, sveznajući Gospodar.”’ (Hadis bilježe imam Ahmed, Et-Tirmizi i Ibn Hibban)
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je govorio: ‘O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri!”’ (Et-Tirmizi)
Mi živimo u vremenu fitni koje su se nadvile nad islamski ummet poput najmračnije noći. Ne samo da se protiv nas ujedinjuju neprijatelji, nego se tome pridružuje i izdaja muslimanskih vladara te nekih islamskih učenjaka, čija nedosljednost i oportunizam dodatno zbunjuju i slabe muslimane, a istovremeno jačaju i ohrabruju sljedbenike zablude.
U takvim okolnostima naša je dužnost da podsjećamo jedni druge, jačamo jedni druge, držimo se Istine i međusobno se podstičemo na strpljenje, nadu i čvrsto uvjerenje u pobjedu i olakšanje uz Allahovu pomoć.
Istina će, uistinu, pobijediti, a zabluda će sigurno biti poražena uz Allahovu pomoć, ma koliko neprijatelji istine spletkarili, kao što se navodi u ajetu: ”Oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova; ali lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.” (Ibrahim, 46.)
Neki islamski učenjaci su govorili: ”Istina je poput drvene daske na vodi – ne može potonuti niti se zapaliti.” To znači da je istina otporna na potapanje, jer drvo ne tone, ali je otporna i na vatru, jer je natopljena vodom. Koliko god sljedbenici neistine pokušavali potopiti i spaliti lađu istine, u tome neće uspjeti.
Islam je lađa spasa i blagoslovljeno stablo čiji je korijen čvrsto usađen u zemlji, a grane se uzdižu visoko prema nebu, nudeći čovječanstvu zaklon, smisao i nadu.
Stoga, budimo postojani na stazi Istine i budimo strijele islama – svjesne svoje svrhe i spremne da u svakom trenutku budu odapete ondje gdje je to najpotrebnije, u odbrani islama, islamskih vrijednosti i dostojanstva ummeta.
Tako je sebe, u času najtežih iskušenja i otpadništva, doživljavao i časni ashab Amr ibn el-As, radijallahu anhu, kada je pisao halifi Ebu Bekru, radijallahu anhu: ”Ja sam jedna od strijela islama, a ti si, poslije Allaha, onaj koji je odapinje i usmjerava. Zato me uputi prema najtežoj i najopasnijoj meti, pa me odapni prema njoj – s koje god strane prijetnja došla.”
Allaha molimo da nam učvrsti srca na Istini, da nam podari ispravno razumijevanje Njegove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da nas učini dosljednim nasljednicima najboljih generacija ummeta, koje su znale kako se Istina živi, brani i prenosi – do kraja puta i susreta s Allahom: ”Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu nakon što si nam već na Pravi put ukazao i daruj nam od Sebe milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje.” (Ali Imran, 8)
