Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan od najvećih muhadisa dvadesetog stoljeća, Muhamed Nasiruddin el-Albani, u jednom od svojih predavanja, rekao je: ”Nažalost, primjećujem da ljudi danas svu pažnju posvećuju jednom aspektu i jednoj strani islama, a to je znanje, i ne zanima ih puno drugi aspekt i druga strana, a to su islamski ahlak i ponašanje.
Ako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., gotovo ograničio svoj poslanički poziv i da'vu na izgradnju i usavršavanje ahlaka i morala kod ljudi, rekavši: ‘Poslat sam da usavršim moral (ćudoređe)’, onda to znači da je ahlak temeljni dio Poslanikove, s.a.v.s., misije.
Zapravo, na početku mog traganja za islamskim znanjem i Allahovom uputom, te spoznaje koliko se islamski ummet udaljio od tevhida i čistog monoteizma, mislio sam da je problem islamskog ummeta isključivo u njihovoj udaljenosti od istinskog razumijevanja tevhida i značenja riječi: la ilahe illallah.
Ali s vremenom mi je postalo jasno da u islamskom ummetu postoji još jedan problem koji pridonosi prvom, osnovnom problemu – njihovoj udaljenosti od čistog monoteizma ili tevhida – a to je da muslimani, osim vrlo malog broja, ne posjeduju istinski islamski ahlak zbog kojeg je poslat Allahov Poslanik, s.a.v.s.”
