Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Udaljenosti između ljudskih srca su postale veće od udaljenosti između planeta, i brat se svakim danom sve više udaljava od brata.
Današnji čovjek, umjesto da se bavi ubijanjem mikroba, on ih uzgaja, a onda od njih pravi biološku bombu koju će baciti na svog komšiju.
A komšija mu odgovara na isti način, ludački se smijući i govoreći mu s podozrenjem: ”Biološka bomba, a čemu služi? Ja sam mnogo ispred tebe, otkrio sam plin za paraliziranje koji kad bacim na tebe, ti ležiš paraliziran poput žohara kojeg su prevrnuli na leđa.”
Drugi plješće poput starog idiota i kaže: ”Ja posjedujem rakete koje ovog trenutka kruže oko tebe, i jednim klikom na tipku mogu poslati smrt na tebe kao kišu.”
Za to vrijeme, običan čovjek se kreće i živi usred tih pojava, gladan, go i bespomoćan, ne znajući šta mu donosi sutrašnji dan.
Je li ovo doba znanja i nauke ili je doba neznanja?!
Allah nam je podario struju, a šta mi radimo s tim? Mi ne razmišljamo kako struju pretvoriti u svjetlo, već smo sve vrijeme zauzeti u laboratorijama, razmišljajući kako to pretvoriti u mrak.
Učenjak smišlja najsofisticiraniji način da omota električnu žicu oko vrata kako bi počinio samoubistvo.
To je neznanje!
To je crni znak!
(Iz knjige: Eš-Šejtanu jahkum – Šejtan vlada)
