Piše: Ahmed Muvafak Zejdan
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada je neko upitao imama Malika ibn Enesa: ”Zašto se sljedbenici zablude i laži ujedinjuju i čvrsto drže svoje zablude, dok, s druge strane, vidimo sljedbenike istine podijeljene, razjedinjene i ravnodušne prema svojim pravima”, imam Malik je odgovorio: ”Zar nisi pročitao ajet iz Allahove Knjige: ”Srca njihova su još bila nadojena teletom.” (El-Bekara, 93.)”
To znači da je ljubav prema ”teletu” (lažnom božanstvu) nastanila njihova srca i to je ono što se i danas dešava. I dok su učenjaci (ulema) revolucije i Arapskog proljeća ravnodušni prema svojim pravima i pravima ummeta na koja se pozivaju, sa druge strane vidimo učenjake i ulemu kontrarevolucije kako ustrajavaju u svojim pogrešnim stavovima (odlukama) i samovolji.
Učenjaci arapske revolucije još uvijek nisu shvatili opasnost sa kojom se suočavaju i nisu procijenili historijski trenutak u kojem žive, a koji će imati dalekosežne posljedice za njih i buduće muslimanske generacije.
Vidimo kako simboli kontrarevolucije, oličeni u nekim šejhovima i ulemi, danonoćno agituju u korist zabludjelih ideja svojih vođa tirana, organizirajući razne konferencije, sastanke, držeći vatrene govore i pišući knjige u kojima promovišu i brane tiransku vlast.
Njihova srca su zadojena ljubavlju prema tiraniji i pomaganju vođa tirana, dok ulema revolucije i Arapskog proljeća kao da se stidi ili boji prava na koja se poziva i oslanja, pa se zbog toga kolebaju i nerado o tome javno govore, a kamo li da organizuju konferencije i javne debate na kojima će ukazati narodu na zabludu u kojoj ih drži tiranska vlast i ulema koja podržava takvu vlast, na opasnosti i katastrofalne posljedice koje će narod osjetiti sada i u budućnosti, te da budu istinska podrška revolucionarnoj mladosti, kao što to čini ulema kontrarevolucije u korist tiranske vlasti.
S druge strane, vidimo legitimne frakcije i stranke koje zahtijevaju promjene i reforme unutar muslimanskih država i društava, stjegonoše zastave Arapskog proljeća i blagoslovljene revolucije, kako su zaokupljeni sami sobom, odnosno jedni drugima, a ne revolucijom i opasnošću od zabludjelih ideja koje im prijete.
Ponekad slušamo kako jedni drugima govore da su murdžije, ekstremisti, nasilnici, nevjernici i sl., a zaboravljaju, ili se prave da zaboravljaju, postaviti i odrediti mapu puta za sebe i svoj narod kako bi ga spasili tiranije koja je prekrila njihova srca, i izvesti ljude na slobodu i pravdu koju su desetljećima čekali i za koju su dali i žrtvovali svoje imetke i živote da bi dočekali trenutak istinske slobode.
Ovim muslimanskim legalistima ne ostaje ništa druga osim da se boje Allaha u pogledu svoga dunjaluka i Ahireta, prije nego što se budu bojali za druge, zatim da odbace svoje mezhebske i ideološke razlike za opće dobro i za dobro svoga naroda i svoje zemlje, inače će svi biti gubitnici i doživjeti scenario kakav smo gledali u Siriji.
U sirijskom slučaju, izgubile su se sve frakcije koje su se međusobno optuživale za špijunažu i podaništvo. Krajnji ishod za sve njih bio je protjerivanje i ostajanje bez sljedbenika i pristalica. Pa hoće li muslimanske skupine na trenutak zastati i razmisliti, zatim odbaciti razilaženja i razlike zbog općeg dobra?! Naravno, ovo se ne odnosi samo na Šam, već na svako mjesto gdje postoje muslimanske skupine legalista koji se bore jedni protiv drugih i koji na taj način služe njihovom i našem zajedničkom neprijetelju i produžavaju time svoju, ali i agoniju drugih muslimana.
Paradoksalno je to što se danas sljedbenici zablude ujedinjuju u zabludi, a sljedbenici istine se međusobno dijele i razjedinjuju, pa hoće li muslimanske skupine već jednom prestati sa takvom praksom?!
Skupine muslimanskih legalista moraju biti svjesne da im ne preostaje ništa drugo nego da zastanu, da razmisle, da odrede prioritete i da krenu putem koji su sebi zacrtali i isplanirali kako bi spasili ”glavnicu” svoga imetka, a zatim da sklope ”trgovinu” sa Allahom i Njegovim iskrenim robovima da bi udvostručili kapital.
Tek tada mogu očekivati da će generacije muslimana upućivati dove Allahu za njih i mogu se nadati konačnom uspjehu.
