Jordanske snage na granici sa Sirijom nalaze se u stanju pripravnosti. Izvještaji medija potvrđuju da su se vojno-obavještajne aktivnosti jordanskih vlasti na granici sa Sirijom znatno intenzivirale nakon sastanka između jordanskog kralja Abdullaha II i američkog predsjednika Donalda Trumpa početkom ovog mjeseca.
Glavni razlog za to jesu strahovanja Jordana od aktivnosti IDIŠ-a uz njihovu granicu. No, postoji još nekoliko bitnih političkih i vojnih razloga za pojačane aktivnosti Jordana duž granice sa Sirijom.
Bešar Asad je prije nekoliko dana izjavio: “Imamo (obavještajne) informacije da Jordan planira da uz koordinaciju sa Sjedinjenim Državama pošalje svoje vojne trupe na jug Sirije.” I nije se zaustavio samo kod ovoga, nego je u specijalnom intervjuu za novinsku agenciju Sputnik optužio Jordan da je “dio američkog plana uperenog protiv Sirije. To (tj. Jordan) nije nezavisna zemlja i oni rade sve što od njih traže Amerikanci.”
Sve to ukazuje na zaoštravanje odnosa između Jordana i Asadovog režima. Ostaje da se vidi kako će na Asadovu oštru retoriku odgovoriti Jordan, koji je cijelo vrijeme rata u Siriji nastavio održavati diplomatske odnose sa režimom, kao i saradnju na obavještajno-sigurnosnom polju.
Sprema li se na jugu Sirije jordanska verzija Štita Eufrata
Jordan je prije rata u Siriji bio ključna spona trgovačke razmjene između Turske i zaljevskih zemalja, kao i između Sirije i zemalja Zaljeva. Eskaliranjem sukoba u Siriji, Jordan se postepeno involvirao u sirijsku krizu postavši zemlja koja ima ključni utjecaj na stanje opozicije na jugu Sirije, uz održavanje dobrih odnosa sa Asadom.
Jordanski vojni analitičar Rani Džabir smatra da su sve strane u sirijskom sukobu potencijalna prijetnja za sigurnost Jordana. To, pored IDIŠ-a, uključuje i neke jedinice Slobodne sirijske vojske, organizaciju Tahriruš-Šam, brojne šiijske milicije i Asadove vojno-obavještajne strukture, iako se ovo posljednje smatra najmanje opasnim. To su razlozi zbog kojih je Jordan zainteresiran za stvaranje tampon-zone duž granice sa Sirijom. No, ostaje da se vidi hoće li se, poput Turske na sjeveru, odlučiti da to uradi samostalno bez međunarodne podrške.
“Ukoliko se Jordan odluči za provođenje operacije slične Štitu Eufrata na sjeveru Sirije, to će biti u saradnji sa odabranim jedinicama Slobodne sirijske vojske kojima će biti pruženi različiti oblici pomoći, a Jordan bi se na ovakvu operaciju mogao odlučiti samo uz podršku međunarodne koalicije.”, objašnjava Džabir.
Ključni problem Jordana vezan za pokretanje ovakve operacije jesu finansijski troškovi takve operacije koja bi mogla obuhvatiti područje od Tenefa na sirijsko-iračkoj granici istočno, pa do granice sa Libanom zapadno, i u dubini deset do četrdeset kilometara. To je ogromna površina koja iziskuje angažiranje velikog broja ljudstva i vojne tehnike, pored toga što bi operacija potrajala duži vremenski rok. Za osvajanje nekih područja možda bi bilo potrebno i više od godinu dana, smatra jordanski vojni stručnjak.
Američko-jordansko razumijevanje
Politički analitičar Džemil Ammar smatra da Jordan želi da napravi tampon-zonu između svoje granice i „radikalnih grupa u Siriji“ i pojašnjava: “Jordan je jedna od prvih zemalja koja je govorila o opasnosti šiijskog polumjeseca u regiji. I prije izbijanja narodnog ustanka u Siriji Jordan je upozoravao na opasnost šiijskog ekspanzionizma u regiji pod patronatom iranskog režima. Ovo pitanje samo po sebi nameće konfrontaciju između Jordana i Irana, s obzirom da se Jordan pribojava da bi šiijske milicije u Siriji mogle postati izvor destabilizacije unutrašnjih prilika u Jordanu. IDIŠ je, također, prijetnja unutrašnjoj sigurnosti Jordana, a ne treba smetnuti s uma ni palestinske milicije Ahmeda Džibrila, lojalne sirijskom režimu, koje su u stanju da djeluju itekako destabilizirajuće, ako znamo da su skoro polovina jordanskih stanovnika Palestinci. Jordan se plaši da bi to Džibrilove milicije mogle iskoristiti za provođenje terorističkih akcija unutar zemlje.
Dolaskom Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, Jordan vraća svoju ulogu važnog američkog saveznika u regiji i veoma je moguće da će na određeni način učestvovati u svakoj vojnoj operaciji koja će od njegovih granica udaljiti sve one grupe koje su potencijalna prijetnja njegovoj unutrašnoj sigurnosti.”
Džemil Ammar smatra da eventualna jordanska operacija u Siriji ne bi bila usmjerna protiv režimskih snaga, kao što se Turska i Štit Eufrata nisu konfrontirali sa režimskim jedinicama. Tako isto će se desiti ukoliko Jordan i SAD pokrenu operacije na jugu Sirije: režim će izbjegavati ulazak u borbu s jedinicama koje budu provodile akciju na terenu i obrnuto, osvojit će se područja pod kontrolom IDIŠ-a i uspostaviti de facto tampon-zona na jordansko-sirijskoj granici.
Turska je, s druge strane, daleko odmakla na putu uspostavljanja tampon-zone uz svoju granicu, jer nakon završetka opracije Štit Eufrata opozicione snage bliske vladi u Ankari drže značajna područja na sjeveru Sirije, uz granicu s Turskom, koja očekuje da će na tim područjima uz podršku Sjedinjenih Američkih Država uspostaviti sigurne zone. Ukoliko dobije podršku SAD-a Turska će smanjiti sigurnosni pritisak koji podnosi zbog ogromnog broja izbjeglica na njenoj teritoriji i istovremeno onemogućiti uspostavu kurdske separatističke tvorevine na sjeveru Sirije.
Šiijski polumjesec – zajednička noćna mora Turske i Jordana
Sjedinjene Američke Države nastoje što više involvirati Jordan u sukob u Siriji. Loklani mediji pišu da se američke snage sa oklopnim i drugim vozilima već nalaze u Jordanu, u blizini granice sa Sirijom.
Politički analitičar Nevaf er-Rekad objašnjava kako je sirijski problem veoma zamršen, jer se na tom pitanju isprepliću interesi različitih zemalja, dok „Jordan zanima da očuva svoju unutrašnju sigurnost, zaštiti svoje granice i da se oslobodi tereta koji toj zemlji predstavlja veliki broj izbjeglica. Nakon toga, jordanska je želja da osujete stvaranje šiijskog polujeseca, koji u konačnici cilja i Jordan.“
“Turska i Jordan su svjesne da su njihovi interesi ugroženi i da bi nepovoljan razvoj situacije u Siriji za njih mogao biti veoma opasan. No, njihova uloga u budućim dešavanjima u Siriji zavisi od, još uvijek nedovoljno jasne, američke strategije.”, kaže Rekad.
Pripremio: Abdullah Nasup
