Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Alžirski filozof Malik ibn Nebi (1905-1973.), autor knjige Kur'anski fenomen, koja je prevedena i na bosanski jezik, pisao je, između ostalog, i o uzrocima sveopće stagnacije muslimanskih naroda u njegovo vrijeme.
On je primjetio da muslimanskim društvima fali odgoj na temelju Kur'ana i Sunneta, i da, umjesto istinskih ličnosti, mi odgajamo i ”proizvodimo” ličnosti koje su samo pola čovjeka, a takvi su upravo kočničari i rušitelji preporoda i napretka.
Govoreći o tome šta podrazumijeva pod sintagmom ”pola čovjek”, Malik ibn Nebi, rekao je: ”Problem muslimana leži u postkolonijalnom periodu, odnosno u postojanju tzv. ”pola čovjeka”. Po mom mišljenju, ”pola čovjek” je onaj koji uči površno, čita bez dubokog razumijevanja, proizvodi ono što nije korisno, i diskutuje o važnim temama sa plitkim razmišljanjem i idejama. On nema misiju, niti osnovni cilj u životu, i lišen je jasne vizije i stručnosti.
”Pola čovjek” je osoba koja uporno traži svoja prava, ali ne izvršava ni minimum svojih dužnosti. On odlazi na posao da bi na bilo koji način potrošio svoje vrijeme, jer ono što je njemu na kraju bitno jeste da vrijeme prođe, da se vrati svom svakodnevnom jednoličnom životu i da na kraju dobije penziju. On ne studira kao marljivi student, ne radi kao pravi radnik, nije inovativan u laboratoriji, niti u trgovini, i ne radi ni na kakvim novim i korisnim projektima. On je cijeli svoj život ”pola čovjek” – zahtijeva svoja prava a ne ispunjava svoje dužnosti.”
Za razliku od Malika ibn Nebia, Sejjid Kutb smatra da problem muslimana leži u ”pola vjere”, te veli: ”Danas muslimani žele vjeru koja je svedena na rituale, a ne žele sveobuhvatnu vjeru. Grade velike i luksuzne džamije, ali ne izvršavaju prava koja pripadaju Allahu, niti prava koja pripadaju ljudima. Tragaju za ličnom, a ne kolektivnom pobožnošću. Postavljaju plitka pitanja o vjeri, a zatim žele od vjere duboke i uvjerljive odgovore. Svakodnevno se udaljavaju od vjere, ali žele rješenja iz vjere od koje su se udaljili.
Na prvi pogled izgledaju kao sekularisti, ali su u svojoj suštini pobožni, jer vjeruju u jedan dio Knjige, a drugi odbacuju. Vjeruju da ih Allah voli jer su muslimani, a da mrzi druge jer nisu muslimani, iako su slični po svojim osobinama i svom ponašanju. Pa, da li je pravedno da ih Allah uzdigne?”
Dakle, problem današnjih muslimanskih generacija je u tome što smo se udaljili od kur'ansko-sunnetskog metoda odgoja i obrazovanja, što ne posjedujemo uzvišene težnje, što smo se zadovoljili osrednjošću, što su nam prolazne, materijalne dunjalučke blagodati postale cilj, a ne sredstvo na putu moralnog i duhovnog uzdizanja, što su nam lični interesi i trenutna popularnost i ugled bitniji od nacionalnih i državnih interesa, pa smo zadovoljni osrednjošću, zadovoljni smo da budemo ”pola čovjek”, ”pola mislilac”, ”pola intelektualac”, ”pola inženjer”, pola doktor”, ”pola političar”, ”pola islamski učenjak i daija” (davno je rečeno: ”Pola hodže, din obara”), a želimo da se takmičimo sa onima koji odgajaju i stvaraju istinske mislioce, naučnike, istraživače, državnike, junake i stručnjake u svim oblastima života.
Želimo da se odvojimo od dna, da se izdignemo iznad dunjalučkih provalija koje prijete da nas progutaju, a bojimo se penjati uz ”uže” koje nas vodi u visine ljudskosti, moralnosti i besmrtnosti.
Rečeno je: ”Ko se boji penjati uz užad, živjet će cijeli život između provalija.”
Stoga, izaberi da budeš potpun čovjek, koji ima uzvišene ambicije, da bi se uzdigao, ili da budeš ”pola čovjek”, pa da cijeli život ostaneš između provalija. Rješenje je u tvojim rukama.
