Pukovnik Vojske Republike Srpske u penziji Aleksa Krsmanović, koji je sumnjičen za ratne zločine, ali nikada nije osuđen, preminuo je u 78. godini, saopćeno je iz Boračke organizacije opštine Pale.
On je jučer sahranjen na groblju Gradac na Sokocu.
Tokom agresije na našu zemlju, Krsmanović je obavljao dužnosti pomoćnika komandanta za pozadinu zloglasnog Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), istog onog čiji je komandant Stanislav Galić osuđen 2006. na doživotni zatvor zbog granatiranja Sarajeva.
Prema izjavama svjedoka, pukovnik Krsmanović je u toku agresije na BiH učestvovao u etničkom čišćnju i genocidu nad Bošnjacima u području Semberije i Romanije.
Istraga je pokazala da je on, kao pomoćnik komandanta sarajevsko-romanijskog korpusa vojske bosanskih Srba, prilikom borbi na Treskavici nabavio projektile sa hemijskim punjenjem, kojima su napadani položaji Armije BiH. Ispaljivanje ovakvih granata zabranjeno je Ženevskom konvencijom.
Uprkos brojnim dokazima o njegovom ratnom putu, jedna istina o Krsmanoviću isplivat će mnogo godina kasnije zahvaljujući, i to Amoru Mašoviću, članu Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH.
Ona povezuje Krsmanovića sa zločinom u Novoseocima kod Sokoca. Dio toga dao je naslutiti i tužioc Malbašić, ali je politika, očito, odradila svoje.
Podsjetimo, 8. januara ove godine Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv devet osoba koje su optužene za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Sokoca, odnosno napad na selo Novoseoci u septembru 1992. godine. Tada je ubijeno 45 civila bošnjačke nacionalnosti. Najmlađa žrtva ovog zločina, kako je ranije saopćilo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, imala je samo 14 godina, prenio je ranije Detektor.ba.
O ovom nekažnjenom zločinu se u okviru nekoliko procesa govorilo u Haagu, ali su tek 28 godina od masakra izvršena prva hapšena u našoj zemlji.
Za zločine u Novoseocima optuženi su Milan Tupajić, Dragomir Obradović zvani Dragan, Momčilo Pajić zvani Paja, Aleksa Gordić zvani Aco, Miladin Gašević zvani Ćirko, Momir Kezunović zvani Keza, Branislav Kezunović zvani Miki, Željko Gašević zvani Gašo i Jadranko Šuka.
Ubijanje djece i staraca
Njih devetorica, prema navodima optužnice, terete se da su za vrijeme rata u BiH i širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane (TO), Vojske Republike Srpske (VRS) i policije na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti na području Sokoca i okolnih mjesta, u svojstvu dužnosnika civilnih vlasti, zapovjednika i pripadnika 2. romanijske motorizovane brigade VRS-a, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu i napadu na selo Novoseoci.
Mještani su, kako je ranije Tužilaštvo BiH navelo, prije toga predali oružje i iskazali lojalnost lokalnim vlastima na Sokocu.
“Napad na selo Novoseoci desio se 21. na 22. septembar 1992., kada je prilikom ulaska vojske u selo ubijena starica D.K., a nakon toga počinjeno razdvajanje žena i djece od muškaraca, da bi žene i djeca bili povedeni prema autobusu kako bi bili transportirani prema Sarajevu”, navodi se u saopćenju Tužilaštva.
Tupajić i ostali terete se da su zajedno s drugim vojnicima – kako stoji u istom saopćenju – 44 zarobljena civila, muškarca bošnjačke nacionalnosti, vojnim kamionima transportirali do smetljišta na Ivan polju kod Sokoca, gdje su zarobljenike u dvije grupe doveli do ivice vrtače, te pucanjem iz automatskog oružja ubili ukupno 44 civila, a jedan od pripadnika VRS-a je vršio ubijanje preživjelih pojedinačnim hicima iz pištolja.
Amor Mašović je, prema pisanju publiciste i autora više dokumentarnih filmova, Avde Huseinovića, došao je do saznanja da je zločin u Novoseocima izvršen kao odmazda za pogibiju jednog srpskog vojnika.
“U borbama sa Armijom Republike Bosne i Hercegovine na Kruševu kod Olova, poginuo je Darko, sin pukovnika srpske vojske Alekse Krsmanovića. Tada pukovnik Krsmanović odlučuje da se osveti. Bošnjaci podromanijskog sela Novoseoci živjeli su do tada relativno mirno, iako su bili u potpunom srpskom okruženju. Pukovnik Krsmanović naređuje da se kao odmazda za pogibiju njegovog sina, pobije svo muško stanovništvo u Novoseocima. Tijela, njih 43, našli smo u jesen 2000. godine na smetljištu Ivan Polje. To je jedan ogroman prostor veličine pet-šest fudbalskih stadiona. Najmlađa žrtva bio je Damir Očuz, koji je imao 14. godina. Ubijen je zajedno sa ocem Muneverom. Na tom smetljištu žrtve su bile prekrivene raznoraznim smećem, a na to mjesto su doneseni i ostaci porušene džamije u Novoseocima”, ispričao je Huseinoviću Mašović.
Zaista, na stranici Slavicnet.com na kojoj je mogu naći spiskovi ubijenih srpskih vojnika navodi se da je Darko (Alekse) Krsmanović poginuo 22. septembra 1992. godine u Kruševu kod Olova. Sahranjen je na groblju Gradac kod Sokoca, gdje je danas ukopan i njegov otac.
Spomenuti datum su svjedoci u Haagu spominjali kao početak masakra u mjestu Novoseoci.
Naime, na suđenju generalu Ratku Mladiću u Haagu, svjedokinja Tužilaštva Munira Selmanović izjavila je da su joj srpske snage u jesen 1992. ubile muža i sina, zajedno sa više od 40 mještana sela Novoseoci. Selmanovićeva je opisala kako su srpske snage 22. septembra 1992. napale Novoseoce, a zatim svim Bošnjacima naložile da se okupe u krugu preduzeća “Metalika”, istovremeno pljačkajući njihove kuće.
Muškarci, među kojima su bili muž i 18-godišnji sin Selmanovićeve, potom su bili odvojeni od žena, djece i staraca, koji su autobusima bili upućeni ka Sarajevu.
Razdvajanje je, kako je navela, naredio srpski komandant Momčilo Pajić, a jedna žena bila je ubijena na putu do autobusa zato što se brže kretala. Po riječima Selmanovićeve, Pajić je radno sposobne muškarce zadržao u selu pod izgovorom da će biti upućeni na rad. Niko ih, međutim, više nije vidio žive. Tužioci su u sudnici prikazali spisak od 45 mještana Novoseoca koje je 22. septembra 1992. svjedokinja vidjela u krugu “Metalike”.
“Svi su bili živi kad su nas potrpali u autobuse. Nikad ih više nisam vidjela. Nikad”, kazala je Selmanovićeva.
(Radiosarajevo.ba)
