Gradsko vijeće Grada Sarajeva usvojilo je Odluku o podizanju spomen-obilježja na Kazanima, a amandman Naše stranke kojom se predlaže izmjena teksta na spomeniku nije usvojen.
Amandman Naše stranke odbila je i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić.
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić je u obraćanju izrazila iskreno saučešće žrtvama porodica koje su na Kazanima izgubile svoje najmilije.
– Iz dubine duše, iz sveg srca suosjećam s porodicama naših ubijenih sugrađana. Nakon 26 godina upravo ovaj saziv Gradskog vijeća podiže Spomen-obilježje sugrađanima Sarajeva – kazala je ona i dodala da će Spomen-obilježje biti postavljeno do kraja godine.
Na Spomen-obilježju Kazani, koje se nalazi na području Mjesne zajednice Mahmutovac, će pisati:
Spomen obilježje Kazani 1992-1993. Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana: Bošković (Spasoje) Nevenka (1933-1992), Bošković (Simo) Marko (1929-1992), Ćeranić (Mihajlo) Dragomir (1943-1992), Drašković (Branko) Mileva (1936-1993), Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko (1952-1993), Jovanović (Vojo) Duško (1954-1993), Komljenac (Ilija) Marina (1926-1993), Komljenac (Adam) Radoslav (1921-1993), Lavriv (Mihaila) Ana (1942-1993), Lavriv (Stefan) Vasilj (1933-1993), Lemez (Nedžo) Novka (1950-1992), Nikolić (Nikola) Ergin (1966-1993), Radosavljević (Boro) Branislav (1952-1993), Šalipur (Momčilo) Predrag (1965-1993), Šteta (Lutvo) Ago (1942-1994), Vučurović (Dobrivoje) Zoran (1952-1992), Žuža (Jefto) Stojan (1933-1992),
Vijećnik Adi Škaljić smatra da je postavljanje Spomen-obilježjima na Kazanima inicirano na osnovu sudskih presuda koje su donesene u toku agresije na BiH, 1993. godine. Nakon zločina na Kazanima je rukovodstvo Armije RBiH i MUP-a donijelo odluku da uhapsi počinitelje te su izveli akciju “Trebević 2”. Kao njen rezultat za zločin je osuđeno 14 osoba.
