Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik SDA gospodin Bakir Izetbegović izrekao je danas u Mostaru, do sada najveću istinu nakon izbora 2014. godine, a za koju mnogi u Bosni i Hercegovini već odavno znaju: “Politička agenda SBB-a i SDA je vrlo bliska”.
Piše : Muhamed Fazlagić
Oni koji imaju malo duže pamćenje od dvije tri sedmice, koliko je prošlo od kada je predsjednik izgovarao drugačije stavove, sjećaju se mnogih stavova koji su razlikovali ove dvije partije.
Da ne idemo dalje u prošlost, dovoljno je za ovu priliku, prisjetiti se posljednjih opštih izbora u Bosni i Hercegovini u oktobru prošle godine. Lideri dvije partije, kao i njihove stranke, dobili su povjerenje glasača upravo na različitim stavovima koje su izricali. Glasači su vjerovali, svako svoju stranku podržava, pa su glasajući protiv Izetbegovića glasali za Fahrudina Radončića, i obrnuto, dajući podršku Izetbegoviću da sjedne u fotelju predsjednika kako ne bi tu došao gospodin Radončić. Nema tu ništa pogrešno, jer tako funkcioniše politika, glasa se za nekoga kako ne bi neko drugi došao umjesto njega.
Međutim u visokoj politici u ozbiljnim državama ipak je važan i princip, pa se stavovi nakon izbora mogu korigovati do neke mjere, ali ne baš potpuno. Ukoliko dođe do zajedničkog formiranje vlasti u BiH od strane SDA i SBB, doći će do ozbiljnog poremećaja na političkoj sceni, a moguće je da će najveći gubitnici biti upravo ove dvije partije.
Sada je sasvim izvjesno da bi Izetbegović skupo platio cijenu, pogotovo od velikog dijela članova i simpatizera SDA koji su ostali dosljedni politici koju je vodio prvi predsjednik SDA i prvi predsjednik Predsjedništva BiH, Bakirov otac, rahmetli Alija Izetbegović. Ovo zvuči malo ironično, ali nerjetko je mišljenje u SDA, kao i van nje, da trenutni predsjednik SDA nije na liniji onoga što je radio njegov otac. Ovakav potez, uvođenjem SBB-a u koaliciju bi to samo potvrdio.
Uvođenjem SBB-a u koaliciju, konačni pobjednik nikad završenih izbora bi bio gospodin Radončić i na tome bi mu trebalo čestitati. Pasivnim držanjem cijelu predhodnu godinu, Izetbegović je pokazao da nije u stanju voditi složene procese, pristajući na konstantno povlačenje pred svim preprekama koje su se pojavljivale.
Prvo je prihvatio diktat Dragana Čovića i izbacio iz Vlade Federacije Demokratsku frontu. Time je, pogotovo mudrim političarima kakav je Čović, pokazao svoju slabost i naravno, Čović se tu nije zaustavio favorizujući ulazak SBB-a , a na kraju i SNSD-a u vlast.
Ulaskom SBB-a u federalnu vladu bi se završio samo prvi korak ka ispunjavanju krajnjeg cilja Dragana Čovića, uspostava trećeg entiteta. Za taj posao mu je potreban na državnom nivou i SNSD, kako bi sa starim prijateljem Dodikom lakše završio posao.
Ostaje međutim nejasno, zašto Izetbegović vuče ovakve poteze, ne razmišljajući o svim posljedicama koje slijede nakon toga. Iako se u politici ne treba razmišljati emotivno, ipak se moraju imati neki principi ispod kojih se ne ide. Mada nije umjesno ovdje se mora spomenuti, kako će Bakir Izetbegović pristati na takvu kombinaciju ako je neko satanizirao njegove roditelje, pogotovo majku tokom posljednje predizborne kampanje?
Veliki političari i lideri uvijek su pokazivali i na krilima principijelnog držanja, a ne na principu spasavanja fotelje, su ulazili u istorije svojih naroda. Ako, pak s druge strane gospodin Izetbegović dijeli mišljenje izrečeno u ovom tekstu, a javno igra neku igru koja mnogima nije jasna, onda se mora priznati da to dobro radi.
Vrlo brzo će se znati jer se potezi moraju povući, i vlada Federacije BiH ne može vječno ostati “osakaćena”. Curi strpljenje a prolaze i prilike koje Bosna i Hercegovina propušta dok joj mladost odlazi u Evropsku uniju kako bi imali minimum životnih uslova.
Nije tačno da smo u dobroj situaciji kako se tvrdi jer se zadužujemo u stotinama miliona kako bi preživjeli. To je lažna stabilnost koju ćemo nažalost skupo platiti, a u tu situaciju nas je i dovela politika reakcionizma i konstantnog povlačenja.
