Jučer, 29. septembra, povodom obilježavanja Dana grada Čapljine i blagdana sv. Franje, u dvorani kina “Mogorjelo” u Čapljini održana je Svečana sjednica Gradskog vijeća.
“Prije Svečane sjednice gradonačelnik Čapljine i Udruge Domovinskog rata položili su vijenac na Trgu hrvatske slobode i tako odali počast poginulim hrvatskim braniteljima.”
Svečanoj sjednici, uz mnogobrojne goste iz društvenog života, predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti sa svih nivoa, predstavnike kulturnog, sportskog i vjerskog života, prisustvovali su i predsjednik HDZ-a Dragan Čović i Premijer Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.
Sjednica je započela intoniranjem himne Bosne i Hercegovine ali i “Lijepe naše”, himne Republike Hrvatske.
Nije poznato jesu li Čović i Nikšić nakon svečane sjednice odnijeli cvijeće na spomen ploču Franji Tuđmanu koja je lani postavljena baš povodom obilježavanja Dana grada Čapljine. Vjerovatno nisu. Baš kao što je vjerovatno i to da nisu iskoristili priliku posjetiti bivši koncentracioni logor “Dretelj”, koji se nalazi u na području Čapljine i koji je zatvoren baš na jučerašnji dan prije trideset godina.
Bio je to jedan od najzloglasnijih logora na području Hercegovine, kojeg su od 1992. do 1995. godine kontrolirale snage Hrvatskog vijeća obrane i postrojbe vojne policije.
Logor “Dretelj” nadomak Čapljine nastao je iz vojnog kompleksa JNA i prethodno je služio kao kasarna i skladište za gorivo i municiju, da bi s proljeća 1992. godine bio prenamijenjen kao logor za osobe srpske nacionalnosti, a kasnije, nakon sukoba s Armijom Republike Bosne i Hercegovine, i za Bošnjake, od kojih su mnogi “do jučer” bili pripadnici HVO-a.
Kroz strahote tog logora prošlo je približno 3.500 logoraša bošnjačke i srpske nacionalnosti, koji su bili izloženi psihofizičkom maltretiranju, premlaćivanju, seksualnom zlostavljanju, silovanju i ubistvima.
Međunarodnim posmatračima i humanitarnim organizacija uskraćivan je pristup logoru sve do augusta 1993. godine, a kasnije su logoraši skrivani i prebacivani u druge logore i zatvore kako ih ne bi evidentirali predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
Činjenice o dešavanjima u “Dretelju” nedvojbeno su utvrđene u Haagu, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), u presudi u predmetu “Prlić i drugi”.
(Magazin Stav)
