Piše: dr. Ali es-Sallabi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nakon što se epidemija Corone proširila u većini dijelova svijeta, i nakon ove velike nevolje koja je pogodila čovječanstvo sa svih strana, ne poštedivši ni staro ni mlado, neki su počeli propitivati tajnu ove opće pošasti koju čovječanstvo danas proživljava, ove smrtonosne epidemije koja se naglo širi i čiji plamen guta i sagorijeva suho i sirovo. Naime, nekima je palo na pamet da se zapitaju, je li to zapravo kraj čovječanstva? Jesu li to predznaci Sudnjeg dana? Koja se mudrost Uzvišenog Stvoritelja krije u tome? I ako je narodima određeno i suđeno uništenje putem ovog smrtonosnog virusa, zašto?
U svom pokušaju da odgovorim na ova pitanja, u ovom članku ću predočiti uzroke propasti prve ljudske civilizacije – ovaj članak je prvi dio, ili uvod za drugi članak o uzrocima nastanka druge ljudske civilizacije – možda iz tih povijesnih iskustava možemo izvući korisne odgovore, pouke i pouke kako bismo razumjeli stvarnost koju živimo danas.
Nuh, a.s., došao je na kraju prve ljudske civilizacije, koja je započela od Adema, a.s., onda kada je čovječanstvo skrenulo sa staze monoteizma i obožavanja samo jednog i jedinog Boga, Allaha, dž.š., kada se materijalni aspekt ljudskog života na Zemlji razvio, a oslabile duhovne vrijednosti i spoznaja Uzvišenog Stvoritelja, pa je Allah, dž.š., poslao Nuha, a.s., njegovom narodu sa jasnim Božanskim dokazima protiv njih, najavljujući njihovo stradanje i uništenje, osim rijetkih pojedinaca koji su povjerovali u Allaha i slijedili Nuha, a.s., sa kojima je Nuh, a.s., izgradio i uspostavio civilizaciju mira i blagoslova nakon velikog potopa.
Uzroci propasti prve ljudske civilizacije
Mnogobrojni su uzroci propasti prve ljudske civilizacije, a mi ćemo navesti one najvažnije.
Nevjerstvo (kufr)
Prvi uzrok propasti prve ljudske civilizacije je nevjerovanje u Allaha, dž.š. Nuhov, a.s., narod odbio je monoteistički poziv i Allahovu poslanicu sa kojom je došao Nuh, a.s., zanegirao je i borio se protiv Nuha, a.s., i tevhida ili monoteizma u koji ih je Nuh, a.s., pozivao, pa ih je Allah opisao kao nevjernike, kao što dolazi u ajetu: ”Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: ‘Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.'” (Hud, 27.)
Širk – pripisivanje Allahu sudruga
Časni Kur'an zabilježio je njihov konačni stav o politeizmu i idolopoklonstvu nakon što ih je Nuh, a.s., na najljepši način pozvao u tevhid, i nakon njegovih upozorenja i dragocjenih savjeta. U Kur'anu dolazi: ”I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!” (Nuh, 23.)
Nepravda i nasilje (zulum)
Nepravda je jedan od najvećih uzroka propasti civilizacija i ona ima široko i sveobuhvatno značenje. Nepravda (zulum) dovodi do gubitka ravnoteže u svim sferama života i odnosa čovjeka prema samom sebi, prema Bogu i prema drugim ljudima, a iz toga proizlaze odgovarajući psihološki, socijalni i ekonomski fenomeni i iskrivljena percepcija cjelokupnog postojanja, tako da onda, na osnovu takve percepcije, nered i smutnja prožimaju cjelokupni ljudski život.
Uzvišeni Allah, objavio je u Kur'anu: ”Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.” (Hud, 117.) Zatim: ”Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.” (Hud, 102.)
Poricanje i utjerivanje u laž Allahovih poslanika
Postoje mnogobrojni kur'anski ajeti koji ukazuju da je poricanje i utjerivanje u laž Allahovih poslanika uzrok propasti i uništenja prijašnjih naroda, i ti ajeti su jasan i eksplicitan dokaz povezanosti između utjerivanja u laž Allahovih poslanika od strane nekog naroda i njihove propasti i uništenja.
U Kur'anu dolazi: ”A to što te oni smatraju lažnim – pa i prije njih su narod Nuhov, i Ad, i Semud poslanike smatrali lažnim, i narod Ibrahimov, i narod Lutov, i stanovnici Medjena; a lažnim je smatran i Musa, i Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja!” (El-Hadždž, 42.-44.) Zatim: ”A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih poučnim primjerom učinili, a nevjernicima smo patnju bolnu pripremili.” (El-Furkan, 37.)
Požurivanje kazne
Među uzrocima Božanske kazne koju je kušao Nuhov, a.s., narod jeste i njihovo požurivanje kazne onda kad nisu bili u stanju suprotstaviti svoje dokaze i argumente Nuhovim, a.s., dokazima, pa ih je obuzela oholost i bahatost, te namjerno ustrajavanje u giješenju. Nisu htjeli da poslušaju i da se pokore jasnim racionalnim i urođenim, moralnim dokazima i bili su pravi slijepci, pa su usljed duhovnog sljepila tražili da ih snađe ono čime im Nuh, a.s., prijeti, na šta aludira ajet: “O Nuhu,” – rekoše oni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!” (Hud, 32.) Odavanje luksuzu i raskalašenosti
Jedan od uzroka Božanske kazne je luksuz, odavanje raskošnom životu i raskalašenosti, kao što dolazi u ajetu: ”A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.” (Hud, 116.-117.)
Nuh, a.s., je objasnio da su mase iz njegovog naroda slijedile svoje glavešine i bogate ljude među njima, kojima obilje novca i djece nije povećavalo ništa osim zablude na ovome svijetu i kazne na Ahiretu, o čemu govori ajet: ”Nuh reče: ‘Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju.”’ (Nuh, 21.)
Oholost i uobraženost
Među uzrocima propasti Nuhovog, a.s., naroda bila je i oholost i uobraženost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., objasnio je u jednom od svojih hadisa pravo značenje oholosti zbog koje je obećana Allahova kazna, rekavši: ”Oholost je odbijanje (neprihvatanje) istine i omalovažavanje ljudi.” Nuhov narod je prekoračio svaku granicu oholosti i uznositosti, zbog čega ih Nuh, a.s., opisuje upravo tim svojstvom, kada kaže: ”I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.” (Nuh, 7.)
Spletkarenje
Nuh, a.s., bio je izložen mnogobrojnim i velikim spletkama od strane nevjernika, na šta aludiraju njegove riječi spomenute u Kur'anu: ”I spletke velike snuju.” (Nuh, 22.) Lukavstvo i spletkarenje je bilo istaknuto svojstvo Nuhovog naroda u čemu su se posebno isticale glavešine iz njegovog naroda koji su koristili sve vrste spletki i sve metode kako bi odvratili ljude od poziva u tevhid i vjeru u jednog Boga, Allaha, dž.š. Izmišljali su optužbe, potvore i postavljali razne zamke i spletke, ali je Allah uništio njihove zamke i spletke i učinio ih uzrokom njihove propasti.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I isto tako Mi učinismo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke (spletke) postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju.” (El-En'am, 123.)
Pojava grijeha i razvrata
Uzrok propasti i uništenja prve ljudske civilizacije bilo je i masovno i javno činjenje grijeha i razvrata, kao što dolazi u ajetu: ”I oni su zbog grijehova svojih potopljeni i u vatru će biti uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača neće naći.” (Nuh, 25.)
Posvećenost ovome svijetu i zaboravljanje na Ahiret
Nuhov, a.s., narod bio je u potpunosti zaokupljen dunjalukom i dunjalučkim poslovima, zaboravili su na Ahiret i radovali su se dunjalučkom bogatstvu, sinovima i imetku. Potpuno su zanemarili Ahiret i pripremanje za Dan povratka. Napadali su, vrijeđali i mučili vjernike, bogatstvo i sinovi učinili su ih oholim i nepristupačnim sve dok ih nije stigla Allahova kazna i dok se nad njima nisu obistinile riječi Uzvišenog Stvoritelja: ”I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!” (El-En'am, 44.-45.)
Božanski zakon zamjenjivanja jednog naroda drugim narodom
Uzvišeni Allah, objavio je: ”A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.” (Muhammed, 38.)
Božiji zakon na Zemlji je takav da On nije uništio ni jedan narod, a da nije stvorio druge ljude koji će kultivirati i graditi Zemlju i civilizaciju. I baš kao što postoje godine uspona i padova, postoje i godine obnove, ponovnog uspona i zamjene jednog naroda drugim. Časni Kur'an govori nam o civilizacijskoj smjeni ili zamjeni, i to je ono što se dogodilo Nuhovom, a.s., narodu kod kojeg su se sakupili uzroci propasti i oni su uništeni općim potopom. A kako bi čovječanstvo nastavilo svoje poslanje i misiju, Allah je uništeni narod zamijenio Nuhom, a.s., i njegovim sljedbenicima koji su spašeni na lađi.
Svaki narod ima svoj kraj
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Svaki narod ima svoj kraj, i kada dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.” (El-A'raf, 34.)
Baš kao što je Uzvišeni Allah odredio svakom pojedincu životni vijek i rok kojim se završava njegov život na ovome svijetu, isto tako je odredio životni vijek za narode i civilizacije koje, kada se ispuni određeni rok, propadaju i nestaju sa lica zemlje, kao što dolazi u ajetu: ”A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme, nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.” (El-Hidžr, 4.-5.)
Ajet nam objašnjava da su sva uništena naselja i gradovi imali određeni životni rok koji je povezan sa uzrocima njihovog uništenja. Nijedan narod nije živio na Zemlji, a zatim se pobunio protiv Istine i okrenuo leđa pravdi, a da nije uništen ili kažnjen žestokom kaznom prije Sudnjeg dana.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti; to je u Knjizi zapisano.” (El-Isra’, 58.)
To su uzroci koji su doveli do propasti i uništenja naroda i nestanka civilizacija kroz ljudsku povijest. I to je poziv cijelom čovječanstvu da napusti pokvarenost, nepravdu, prolijevanje nedužne ljudske krvi, jedenje imetka na nepravedan način, činjenje grijeha i razvrata, već da se drži vrijednosti apsolutne pravde u svim njezinim oblicima, da se bori protiv nepravde i ostavi griješenje i nemoral, te da slijedi put spasa na ovome i budućem svijetu.
Gospodaru naš, otkloni ovu epidemiju i nedaću od nas, uputi nas na Pravi put i vodi nas stazom koja vodi do Tvoga zadovoljstva, oprosta i milosti. Amin!
