Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Padom Granade, 1492. godine, u krstaške ruke, pala je i posljednja islamska država koja je čuvala islam u Endelusu. Križari, zakleti mrzitelji islama i muslimana, izložili su muslimane Endelusa najgorim vrstama mučenja i torture. Primorali su ih da prihvate kršćanstvo, odnosno katoličanstvo i zabranili im ispoljavanje bilo kakvog vida pripadnosti islamu. Muslimansko-arapska imena zamijenili su španjolskim imenima, zabranili su muslimanima obavljanje namaza, posta, kao i proslavljanje islamskih praznika. Umjesto toga, muslimani su, kao prisilno pokršteni kršćani, svake nedjelje morali ići u crkvu da slušaju kršćansku propovijed. Onoga ko bi se suprotstavio tim ”svetim” naredbama, čekala je smrt spaljivanjem ili vješanjem. A ukoliko bi se nekom od njih inkvizitorski sud ”smilovao”, pa ga ne bi odmah ubio, onda bi mu oduzimao cijelu imovinu, ili ga osuđivao na dugogodišnju robiju, ili bi pak bio poslat na prinudni rad u američke rudnike ili na brodove.
Inkvizitorska tortura i tiranija nisu se na tome zaustavile. Uvidjevši da zločini nad muslimanima samo povećavaju njihovu privrženost islamu, odlučili su zabraniti upotrebu arapskog jezika, koji je muslimanima, putem islamske literature i knjiga, povećavao odlučnost i strpljivost te im omogućio da sačuvaju islam u svojim srcima.
Tako su donijeli zakon o zabrani govora i pisanja arapskim jezikom i naredili muslimanima Endelusa da predaju sve knjige koje posjeduju. Moglo bi se reći da je inkvizicija uspjela ostvariti svoj cilj – odvajanje Endelužana od izvora njihove vjere koja je sačuvana i pohranjena u knjigama -, da Endelužani, Allahovom milošću, nisu bili pametniji od svećenika i predvodnika inkvizitorskih sudova i izumili jezik, koji je bio varijanta između arapskog jezika i kastiljanskog jezika, poznat kao alhamijado. To je zapravo kastiljanski jezik pisan arapskim pismom.
Endelužani muslimani radili su na očuvanju vjere islama, upravo putem alhamijado jezika i pisma, tako što su prevodili Kur'an, zbirke hadisa, djela iz fikha, sire, poeziju, književnost i historiju.
U alhamijado literaturi posebno mjesto zauzeo je ramazan. Učenjaci, imami, daije pisali su o vrijednostima ramazana, obaveznosti ramazanskog posta, poštivanju njegovih propisa, provođenju noći ramazana u ibadetu i drugim dobrim djelima.
U arhivi Nacionalne bibloteke u Madridu sačuvan je tekst na alhamijado jeziku, čiji autor je nepoznati Endelužanin, u kojem on, manirom iskusnog, brižnog i mudrog daije, podstiče svoje sunarodnjake Morisko muslimane, na post ramazana i objašnjava im propise ramazanskog posta i vrijednost mjeseca ramazana.
Profesor dr. Sirri Muhamed Abdul-Latif, sa Fakulteta za jezike i prevođenje pri Univerzitetu Al-Azhar, govoreći o Morisko muslimanima, veli: “Tekstovi alhamijado literature odaju dojam da su Morisko muslimani (kako su kršćani nazivali muslimane koji su silom pokršteni i ostali živjeti u Španiji), bili profesori i vrsni poznavaoci islamskih znanosti, od islamskog prava (fikh), preko akaida (temelji islamskog vjerovanja), hadisa, tefsira i sl., do te mjere da nam se ponekad čini da ti ljudi nisu bili samo na nivou ostalih muslimana u drugim zemljama, već, mogu bez pretjerivanja reći, da su bolje poznavali temelje islama i više su mu bili privrženi od mnogih muslimana koji su živjeli u daleko boljim uslovima od Moriska i koji su uživali u slobodi čitanja i proučavanja islamskih i drugih nauka, što je sve skupa bilo zabranjeno Moriscima od strane inkvizitorskih sudova.” ( Iz naučnog rada dr. Sirri Muhameda Abdul-Latifa na Petom svjetskom kongresu o Morisko muslimanima iz Endelusa, održanom 1993. godine u Zaghouanu u Tunisu, str. 158-159.)
Neka naredni dijelovi iz teksta i govora endeluzijskog muslimana o ramazanu, napisani na alhamijado jeziku (koji je na arapski jezik preveo dr. Sirri Muhamed Abdul-Latif), budu pouka svima nama i podstrek da predstojeći ramazan provedemo u ibadetu, u dobrim djelima i potpunoj pokornosti Allahu, dž.š., moleći Ga da nas učvrsti na putu islama, da ujedini muslimane, da učini da svjetlo islama sija u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini do Sudnjega dana i da nikada više ne doživimo Srebrenicu i ostala stratišta po Bosni, niti da ikada doživimo sudbinu muslimana Endelusa. Amin!
Vaz o ramazanu
”Draga braćo, mubarek ramazan je mjesec potpune čistoće, tijela i duše, od grijeha. On je mjesec dobra, oprosta i neizmjernih Allahovih blagodati. Ramazan je mjesec pomaganja i solidarnosti sa siromasima, ugošćavanja gosta, mjesec u kojem se otvaraju kapije Dženneta, a zatvaraju kapije Džehennema i u kojem se okivaju prokleti šejtani. To je mjesec sigurnosti i vjere, učenja Kur'ana čije svjetlo osvjetljava Allahove kuće, mjesec u kojem se posebno saosjeća sa bolesnima i putnicima namjernicima.
Poštovana braćo i sestre, kada nastupi vrijeme ramazana, obavezno je da poste svi vaši organi od grijeha, kao što vaši stomaci poste od jela i pića, i obaveza je, kao što iftarite i jedete i pijete u toku noći, da zahvaljujete Allahu na blagodatima koje vam je podario. Također, obaveza vam je da provodite noći ramazana u noćnom namazu, kao što provodite njegove dane u postu.
Allahovi robovi, iskoristite ovaj mubarek mjesec, jer on je kod Allaha veličanstven i Allah je u njemu obećao veliku nagradu – oprost grijeha i oslobađanje od vatre.
Neka niko ne shvati da je post samo puko apstiniranje od jela i pića i spolnog odnosa sa suprugom, već neka zna da su postom zadužene i njegove oči, jezik, sluh, ruke, noge i ostali organi.
Znaj, dragi brate i sestro, da je post očiju da ne gledaš u haram, da ne gledaš u muslimana ili muslimanku okom oholosti, prezira i prijetnje, da je post jezika da se sustegneš od laži, lažnog svjedočenja, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i razvratnog govora, da je post sluha da ga ne koristiš u slušanju ružnog govora, da je post ruku da ih ni slučajno ne pružaš s ciljem da uznemiravaš ijednog muslimana, da ne uzimaš ono što ti ne pripada i da ih koristiš u onome što će ti donijeti Allahovo zadovoljstvo, da je post nogu da njima ne napraviš ni jedan korak u pravcu koji će značiti nanošenje i najmanje štete muslimanima nego da ih koristiš samo u pokornosti Allahu.
Naše organe moramo zaposliti djelima zbog kojih su i stvoreni i zbog kojih ćemo, ako Bog da, dobiti potpunu nagradu. Činite mnogo dobra u ovom mubarek mjesecu i ne provodite njegove dane u ogovaranju i bestidnom govoru. Ne dozvolite da vas nemar i lijenost odvrate od noćnog namaza i čuvajte se da ne činite harame u njemu.” (Rukopis broj 5223, Nacionalna biblioteka u Madridu)
Ako znamo u kakvim teškim uvjetima je živjela ova skupina muslimana među kršćanima Španije, bez sumnje će se povećati naše poštovanje prema njima i prema ovom vazu i predavanju kojim se Morisko muslimani pozivaju da poste mjesec ramazan i pored činjenice da su kršćani prijavljivali inkvizitorskom sudu svakog muslimana koji bi na bilo koji način ispoljavao islam i pokazivao obilježja islama. Upravo je to ono što nam objašnjava veliki porast ubistava muslimana u mjesecu ramazanu od strane inkvizitora. Morisko muslimani su postili ramazan iako su znali šta će im se desiti kada za to saznaju kršćani i šta ih na kraju čeka.
