Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (El-En'am, 125)
Onaj ko posjeduje i trunku razuma jasno uočava da je blagodat vjere i ustrajnosti na putu pokornosti Uzvišenom Allahu – blagodat nad svim blagodatima ovoga svijeta.
Ibn Kajjim el-Dževzijje rekao je: ”Onaj ko ne prepoznaje Allahove darove osim u hrani, piću i tjelesnom zdravlju – taj nema udjela u razumu, nimalo.”
Kolika je to samo istina u vremenu u kojem živimo! Vremenu u kojem se blagodati mjere skupocjenim automobilima, kvadratima zemlje i stanova, luksuzom i društvenim statusom. A zaboravlja se smiraj duše, čist obraz i srce koje je predano Allahu sa skrušenošću i nadom.
Koliko samo ljudi danas živi u zdravlju, imaju topli dom, porodicu, halal opskrbu, ali su njihova lica tmurna i zabrinuta, a srca prazna i nezadovoljna. Jer su zagledani u ono što nemaju, a ne uživaju u onome što im je dato.
Većina boli, očaja i tjeskobe koje tište čovjeka u ovom vremenu svoj izvor nalazi upravo u njegovoj nezasitosti i nedostatku zahvalnosti Allahu na blagodatima koje mu je podario.
Čovjek danas nije zadovoljan svojom porodicom, svojim stanjem i imetkom. Neprestano upoređuje svoj život s onima iznad sebe. Čak i kada uživa sigurnost, zdravlje i kada ima imetka koliko mu je dovoljno – njegov pogled ostaje prikovan za ono što nema, umjesto da bude zahvalan na onome što ima.
I tako čovjek živi pod teretom nezadovoljstva, u tami vlastitih iluzija, sve dok ne ode s ovoga svijeta. A da se pokorio Allahovoj odredbi, da je pogledao one koji su u težoj situaciji i srcem prigrlio ono što mu je dato – osjetio bi smiraj, spokoj i sigurnost.
Najuzvišenija Allahova blagodat jeste islam, iman, zadovoljstvo Njegovom odredbom, pokornost Gospodaru svjetova i slast pokornosti. To su darovi nad svim drugim darovima i blagodatima.
Čovjek koji se udalji od Allaha – ma koliko imao dunjalučkih blagodati – on nema ništa. A onaj ko je Allahu pokoran – ma koliko oskudijevao u dunjalučkim blagodatima – on ima sve.
U vremenu kada depresija hara, kada ljudi traže smirenost u tabletama, u putovanjima, u zabavi – mi znamo da se prava smirenost spušta samo iz jednog izvora: ”One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-Ra'd, 28)
Gospodaru naš, rasprostrani naša prsa, olakšaj naše poslove, otkloni naše brige, oprosti nam grijehe, popravi naše stanje i učvrsti nas riječju istine – na dunjaluku i na ahiretu. Amin!
