Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Opisujući Velida ibn Mugiru, jednog od glavešina iz plemena Kurejš i kolovođu nevjerstva u Mekki, te njegovo oholo odbijanje Istine nakon što mu je postala jasna, Uzvišeni Allah, objavio je: ”Zatim je pogledao pa se onda smrknuo i namrštio i potom se okrenuo i uzoholio.” (El-Muddessir, 21.-23.)
Velika je razlika između onoga ko počini grijeh zbog svoje slabosti i osjeća se skrhano nakon učinjenog grijeha, i onog ko to radi iz arogancije i oholosti.
Ogromna je razlika između onoga ko učini grijeh, pa kad ga posavjetuješ, on kaže: ”Uputi dovu Allahu za mene, jer me je moja strast savladala, šejtan mi je došaptavao dok me nije na grijeh naveo, a moja duša mi je uljepšavala grijeh koji sam počinio”, i onoga ko učini grijeh, pa kad ga posavjetuješ, on kaže: ”U čemu je problem, jednom se živi, pa zato uživaj čovječe! Tebe se ne tiče to što ja radim i ti nećeš odgovarati za mene, niti ćeš sa mnom zajedno u kabur.”
Što se tiče prvog, on se lahko može vratiti na Pravi put, jer je njegov problem vezan za slabost ljudske duše pred zovom strasti, a što se tiče drugog, njegov povratak na Pravi put je težak, jer je njegov problem u srcu.
S tim u vezi, Sufjan ibn Ujejne, rekao je: ”Čija je nepokornost i griješenje posljedica strasti, nadaj se dobru za njega, a čija je nepokornost i griješenje posljedica oholosti, boj se za njega.
Jer, Adem, alejhi selam, učinio je grijeh zbog žudnje za zabranjenim plodovima, pa mu je Allah oprostio nakon što se pokajao, a Iblis je učinio grijeh i pokazao nepokornost prema Allahu iz oholosti, pa ga je stiglo Allahovo prokletstvo i udaljen je od Allahove milosti.”
