U križaljkama se po pravilu pojavljuju poznati ljudi, estradne ličnosti, sportisti, pisci, ali, u križaljke nikada ne upadnu neljudi koji su inspirisali ratne zločine i tragične događaje. Kada ste vidjeli u križaljkama fotografiju Adolfa Hitlera ili Staljina? Jedan od prvih velikosrpskih ideologa modernog doba je pjesnik Rajko Petrov Nogo, nešto nalik na minijaturnu verziju Dobrice Ćosića, dakle, čovjeka koji je hajcao velikosrpski šovinizam još 70-tih godina, kada je napisao svoju programsku pjesmu “Nadiremo skitski”. Progon Maka Dizdara u Sarajevu, zbog čega je Mak naprasno umro, organizirao je Rajko Petrov Nogo, uz pomoć mlađahnih pjesnika među kojima je bio i Marko Vešović. Sve u svemu, među posljednjim ličnostima čije se ime moglo naći u križaljci jednog sarajevskog lista je Rajko Petrov Nogo. Ali, u velikosrpskom/velikohrvatskom glasilu “Oslobođenje”, očito je, ne misle tako. Za njih je, očito je, ovaj velikosrpski nacionalist – ugledna ličnost. Baš kao da smo usred Beograda.
A evo kako je nekada Gojko Berić novinar tog istog lista Oslobođenje pisao o Rajku Nogi u svojoj kolumni naslova: „Zapisi mutivode Rajka.“ – Prodoran i kočeperan dinarac, neprilagođen društvenim konvencijama, prgav, nije krio svoje geslo:“ Kako ko, ja đonom“. Kafanski noćobdija, imao posla sa policijom koja ga je jednom greškom pretukla zamjenivši ga s nekim kriminalcem. Zazirao je od svog zemljaka Mladića, pomalo ga se i plašio, ali je Radovana Karadžića obožavao. U knjizi „ Zapiši to Rajko “ mu je posvetio jednak broj stranica kao Andriću, Krleži i Selimoviću zajedno. Za svog prijatelja iz djetinjstva on kaže:“ Radovan je uljudan, blag i blagorodan čovjek. On nije nikakav guslarski tip, ali guslati ume. Nogi je srbovanje životno zanimanje. Druženjem sa Karadžićem je liječio svoj kompleks niskog rasta. Zbog visine mu je kasnije i propala uloga prvog kod Srba u BiH“.
