Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Zora mora svanuti, ma koliko noć bila mračna, i svjetlo dana mora doći, ma koliko noć bila duga, ali strpljivost je gorka i izdržljivost je neophodna. Upravo odavde dolaze sjećanja na ovaj veliki dan, Kurban-bajram, koja moramo znati i razmišljati o njima.
Naime, Ismailova, alejhi selam, majka Hadžer, bila je na velikom iskušenju i ispitu kada je vidjela svoje novorođenče kako ga žeđ skoro ubija, pa šta da radi? Prije toga je rekla svom mužu Ibrahimu, alejhi selam: ”Ako ti Allah zapovijeda da nas ostaviš ovdje u ovoj pustinji, onda nas On neće ostaviti.”
Ali sada se suočava sa uništenjem, a sudbina ne laže, jer: “A čije su riječi od Allahovih riječi istinitije?” (En-Nisa’, 87.) Kada Allah nešto obeća, On ne krši Svoje obećanje, samo što On dovodi iskušenje do krajnjih granica, do posljednjeg daha, a zatim, za Njega, vrijeme nije prošlost, sadašnjost i budućnost kako mi ljudi vidimo. Ne, vrijeme je za Njega ravna i glatka stranica.
Kad je Hadžer, alejha selam, trčala između brežuljaka Safe i Merve i tražila vodu za svog sinčića, koji je skapavao od žeđi, Gospodar svjetova je znao da će taj dječak postati narod, da će od njega nastati narod, da će njegov potomak biti posljednji Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da će od njega nastati civilizacija koja će obaviti i ukrasiti zemlju s najvećim vrijednostima kojima je čovječanstvo ikada okićeno, ali On s mudrošću spušta Svoju odredbu i sudbinu, shodno ajetu: ”I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.” (El-Hidžr, 21.)
Kur'an nam nudi različite oblike sukoba između istine i laži da bi ljudi razmišljali i uzeli pouku. Musa, alejhi selam, došao je faraonu i rekao mu: ”Ova zemlja ne može podnijeti da dva naroda jedu jedni druge na njenom tlu, pa ja želim da te rasteretim i da se riješiš Benu Izraelćana: ”Zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!” (El-A'raf, 105.)
Ovo je bilo itekako razumno rješenje, ali tiranin ne zna za razumno rješenje, nego su stvari kod njega okrenute naglavačke, pa kad vidi da mu ne uspijeva sihr i magija, onda kaže: “Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtit ćete vi!” (El-A'raf, 123.)
Musa, alejhi selam, i njegov narod su izašli iz Egipta, a faraon i njegovi vojnici su ih slijedili. Ovdje je ispit dosegao opasnu razinu, jer su Musaovi, alejhi selam, sljedbenici vidjeli da je tiranin, koji je ubijao njihovu mušku djecu a žensku ostavljao na životu, spreman da ponovo stavi svoju tiransku ruku na njih, i stvari bi se vratile na prijašnji put poniženja koje ih je zadesilo: ”Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ‘Samo što nas nisu stigli!’ ‘Neće!’ – reče on – ‘Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.’ I Mi objavismo Musau: ‘Udari štapom svojim po moru!’ – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo; i Mi onda tamo one druge približismo – a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo – i one druge potopismo.” (Eš-Šu'ara, 61.-66.)
Dakle, moraju postojati Božanski testovi i iskušenja. Ona mogu biti teška i skoro neizdrživa, ali će njihovi rezultati biti svijetli, sa svijetlim i bijelim licima vjernika i tamnim licima tlačitelja.
