Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah dao je Sulejmanu, alejhi selam, veliku vlast koja je spojila poslanstvo i svjetovnu vlast. Za razliku od drugih Allahovih poslanika i pravednih vladara, u Sulejmanovoj, alejhis-selam, vlasti, spojene su natprirodne moći (mu'džize) i sjajan ljudski aspekt.
Iako je nemoguće da vladari nakon njega imaju iste Božanske darove koji su njemu bili dati, oni mogu slijediti njegovu plemenitu praksu, njegov veličanstveni ahlak i jedinstvena svojstva vođe, s nadom u Božansku pomoć u različitim vidovima i oblicima, a koju Allah ne uskraćuje Svojim iskrenim i predanim robovima kroz sva vremena, shodno ajetu: ”Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.” (El-Isra’, 20.)
Sulejman, alejhis-selam, bio je uspješan u vođenju države i državnih poslova, koristeći prirodne zakonitositi i čuda (mu'džize). Međutim, osnova mudre Sulejmanove, alejhis-selam, vladavine bilo je korisno i obimno znanje koje mu je Allah podario, kao i njegovom ocu Davudu, alejhis-selam, kao što se navodi u ajetu: ”Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: ‘Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!'” (En-Neml, 15.)
Čak su i neki od njegovih vojnika ili savjetnika činili djela koja su ličila na čuda, kao što se navodi u ajetu: “A ja ću ti ga donijeti” – reče onaj koji je učio iz Knjige – “prije nego što okom trepneš.” (En-Neml, 40.) Znanje onoga koji je učio iz Knjige nadmašilo je moć džina, pa je tako donio prijesto kraljice Sabe iz Jemena u Palestinu u tren oka.
Svaka država koja se temelji na znanju, koja poštuje istinsko znanje i širi ga, u kojoj vlast preuzimaju kvalificirani i povjerljivi ljudi, sigurno će biti snažna, stabilna i napredna.
Vladar kojem su bili poslušni vjetar i džini, i koji je razumio govor životinja
Sulejman, alejhis-selam, molio je Allaha da mu podari blagodati koje će ga izdvajati od ostalih vladara, odnosno od svih ljudi, rekavši: “Gospodaru moj” – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!” (Sad, 35.)
Uzivšeni Allah je uslišao njegovu dovu i dao mu je natprirodne moći koje nisu date nikome poslije njega, kao što se navodi u ajetu: ”I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio – i šejtani, sve graditelji i gnjurci, i drugi u bukagije okovani.” (Sad, 36.-38.)
Allah, dželle šanuhu, učinio je vjetar poslušnim Sulejmanu, alejhis-selam, pa je po njegovoj zapovijedi puhao kuda je on htio, i potčinio mu je džine koji su mu služili i koje je on koristio kako bi spriječio njihovo zlo, s jedne strane, i kako bi ih angažirao u korisnom radu za svoje kraljevstvo, s druge strane. To je zapravo bio dio politike prevencije štete i ostvarivanja koristi koju bi trebao slijediti svaki pravi vladar koji razumije ciljeve islama.
Osim toga, Sulejman, alejhis-selam, poznavao je jezik životinja, što je iznimno veliki dar od Allaha. Naime, ljudi, a posebno naučnici prirodnih nauka, oduvijek su željeli razumjeti jezik komunikacije među životinjama, jer, kako kaže Kur'an: ”Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas.” (El-En'am, 38.) To znači da imaju zajednički život koji zahtijeva razmjenu komunikacije na neki način.
Pravedna strogost i besprijekorna disciplina
Često se predani vjernici i pobožni ljudi opisuju kao slabi i previše blagi u vođenju stvari koje su pod njihovom kontrolom u različitim oblastima života, kao da je pobožnost i vjerska posvećenost povezana sa slabošću i nesposobnošću. Naravno, ovakvo mišljenje je neodrživo, jer da nije bilo pravedne strogosti u upravljanju i discipline u vođenju vojski, državnih službenika i suočavanju s različitim situacijama, muslimani ne bi izgradili veliku civilizaciju niti osvojili mnoge zemlje.
Sulejman, alejhis-selam, primjer je pobožnog i bogobojaznog vođe koji je spojio pobožnost i snagu u istini i pravdi. Ovo je jedan sjajan ljudski aspekt u kojem se očituju njegove liderske sposobnosti. To posebno potvrđuju dva primjera iz života ovog plemenitog Allahovog poslanika i pravednog vladara.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I on izvrši smotru ptica, pa reče: ‘Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!'” (En-Neml, 20.-21.)
Sulejman, alejhis-selam, vršio je smotru svoje ogromne vojske, koja se, osim ljudi, sastojala i od džina i ptica, i primijetio da je jedna mala ptica (Hudhud) izostala bez njegovog dopuštenja. Istog trenutka Sulejman, alejhis-selam, zaprijetio joj je teškom kaznom ako ne donese uvjerljivo opravdanje za svoj izostanak, jer je Hudhud ovdje vojnik a vojnici ne napuštaju svoja mjesta u službi bez prethodnog dopuštenja, kako ne bi nastao nered i kako se ne bi urušio sistem. Zbog toga je vladarev odgovor bio odlučan, kako bi se osigurao red među vojnicima i ostalim državnim službenicima u svim institucijama.
A kada je ptica došla sa opravdanjem i objasnila razlog izostanka, vladar nije odmah povjerovao u to, jer Sulejmanu, alejhis-selam, nije bila svojstvena neopreznost. Stoga je zadužio pticu zadatkom čiji je cilj bio da se utvrdi istinitost njenog izgovora, rekavši: ”Vidjet ćemo da li govoriš istinu ili ne.” (En-Neml, 27.)
Sulejman, alejhis-selam, bio je na čelu kraljevstva koje je imalo sve elemente moći, snage i stabilnosti. Njegova civilizacija bila je spoj duhovnog i materijalnog, vjere i materijalne moći, baš kao što je to bio slučaj sa islamskom civlizacijom kroz različite epohe.
Stoga je Sulejman, alejhis-selam, rekao: ”O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” (En-Neml, 16.) Čak je i kraljica od Sabe bila očarana inžinjerskim rješenjem ”vodenog puta” kojim je prešla u Sulejmanovu palaču, podigavši svoju suknju da je ne skvasi, ne shvatajući da je dvorana palače uglačana luksuznim debelim staklom.
Vrhunac poniznosti na vrhuncu moći
Međutim, ni u takvom okruženju, ispunjenom kontrolom nad džinima, pticama, ljudima i vjetrom te velikim postignućima, duhovni život bio je jasno prisutan, jer vlast nije mogla zavesti i obmanuti odabranog i bogobojaznog Allahovog roba poput Sulejmana, alejhis-selam. On je u svakom trenutku bio predan Allahu, dželle šanuhu, i sve blagodati koje je posjedovao pripisivao je Allahu i Njegovoj neizmjernoj dobroti, pa kada mu je donešen Belkisin prijesto u tren oka, on je uzviknuo: “Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.” (En-Neml, 40.)
Da nije bio na visokom stepenu poslaničkog ahlaka, oholost bi ga obuzela i u njegovom srcu bi se pojavila gordost i uznositost pred ovim izvanrednim postignućem koje je ostvario jedan od njegovih podanika, koji je donio prijesto kraljice od Sabe iz Jemena u Palestinu u tren oka. Međutim, on je to dočekao s neizmjernom poniznošću, pripisujući svu zaslugu Allahu i osjećajući ovaj veliki dar kao iskušenje od Allaha.
To je skromnost i poniznost iskrenog Allahovog roba, koji se čvrsto drži uzdi predanosti i robovanja Uzvišenom Stvoritelju. Njegove plemenite vrline štite ga od pada u oholost, samodopadljivost, uzdizanje nad ljudima i zloupotrebu vlasti i moći.
Možemo zamisliti nekog ko je daleko od Allahove upute i ispravnog razumijevanja života, a ko je dobio polovinu ili samo desetinu ogromne vlasti i moći koja je data Sulejmanu, alejhis-selam, kako bi ga obuzela oholost i osjećaj neovisnosti od Allaha, odvodeći ga u obijest i nasilje, i bacajući ga u provaliju nevjerstva.
U nekim predajama spominje se da je Sulejman, alejhis-selam, na svom veličanstvenom putovanju, nošen vjetrom, prošao pored polja koje je obrađivao jedan seljak. Kad je taj čovjek pogledao iznad sebe i ugledao taj zadivljujući prizor, uzviknuo je: ”La ilahe illallah! Zaista je Sulejmanu sinu Davudovom dato ogromno kraljevstvo!” Sulejman, alejhis-selam, naredio je vjetru da ga spusti kod tog seljaka, pa kad se našao pred njim, Sulejman, alejhis-selam, rekao mu je: ”Allaha mi, tvoje la ilahe illallah, vrjednije je od svega onoga što je dato Sulejmanu sinu Davudom. Jer, veličanje Allaha neće nestati (propasti), a kraljevstvo sina Davudovog će nestati.”
Ovaj prestižni ”univerzitet” i škola koja u predivnoj harmoniji spaja duhovno i materijalno, iskreno vjerovanje, ibadet i dunjalučko napredovanje, zaslužuje da bude iznova oživljena i obnovljena, kako bi ponovo odgajala sposobne i bogobojazne vođe islamskog ummeta u svakom vremenu i na svakom mjestu.
