Piše: dr. Selman el-Avde
Nalazim da je vrlo zanimljivo da se sretnem sa nepoznatim čovjekom u vozu, avionu ili taksiju, i da zapodjenem sa njim razgovor i druženje. Možda bi na taj način jedan drugom otkrili neke svoje tajne iako se ne poznajemo, ta dovoljno je to što smo ljudska bića.
Tako sam, na jednom od mojih putovanja, imao priliku da se vozim sa jednim taksistom i dugo smo razgovarali, a onda sam ga upitao o izborima u njegovoj zemlji koji su bili vrlo mučni i neizvjesni. On mi je odgovorio: ”Ja ne glasam ni za koga i uopće ne izlazim na izbore, jer je demokratija haram i ona je u suprotnosti sa onim što je Allah objavio.”
Rekao sam mu: ”Pretpostavimo da je to što kažeš istina, u tom slučaju ti si između dvije opcije od kojih je i ona slađa gorka, ili između dvije štete od kojih moraš jednu izabrati. Zar nije mudro i u skladu sa Šerijatom da pomogneš u umanjivanju zla i da izabereš manju štetu makar u tom izboru i ne bilo dobra i neke koristi?”
On je na to rekao: ”Ovo je igra u kojoj nema nikakve dobiti.”
Odgovorio sam: ”Da, ta stvar nije lišena iskorištavanja i zloupotrebe od strane medijskih institucija i velikih kompanija, ali ako se muslimani u zemlji, kao što je, naprimjer, Francuska (u kojoj ima nekoliko miliona muslimana), dogovore da podrže političkog kandidata koji je daleko od rasizma, desničarskog ekstremizma i borbe protiv imigranata i muslimana, zar u tome nema nimalo dobra?”
On mi je rekao: ”Ja sam ovu problematiku istraživao dugo vremena i čvrsto stojim na stanovištu da je ova igra, koja se zove demokratski izbori i glasanje, zabranjena (haram), jer implicira uspostavu vlasti i suđenje po onome što Allah nije objavio.”
Rekao sam mu: ”Šta onda ti čekaš?” Odgovorio je: ”Čekam Allahovu pomoć i skoru pobjedu.” Odgovorio sam: ”Onaj ko je nesposoban za djelomičnu pobjedu, još je nesposobniji za potpunu pobjedu. Znaj da je Allah svemu odredio uzroke. Tvoj narod je danas jako daleko od onoga što želi. Životni zakoni su kao i kosmički zakoni, oni nisu apriori naklonjeni nikome, ni vjerniku ni nevjerniku.”
Na trenutak je zavladala tišina, a onda sam ga upitao: ”Gdje i šta studiraš?” Rekao je da je druga godina na pravnom fakultetu. Ja sam na to konstatovao: ”To nije loše, ti si student u cvijetu svoje mladosti. Međutim, da li ćeš stalno ostati podložan mišljenju koje je utemeljeno na tvojim istraživanjima u ranoj mladosti, ili na saglasnosti sa prijateljima, ili džematom kojem pripadaš, a vjerovatno ste se složili i uzajamno podržali jedni druge u mišljenju, jer ste smatrali da je utemeljeno na Allahovom Šerijatu i sudu, uzimajući u obzir njegovo svojstvo kategoričnosti od kojeg se ne smije udaljiti.
Međutim, pitanje je da li ćeš provesti ostatak svog života u ponavljanju tih svojih tvrdnji i uvjerenja te ostati postojan u svom stavu i mišljenju poput nepomičnih brda kao da su tvoje tvrdnje objava od Allaha?
Ne, sinko moj, istina se ne poznaje po ljudima, a naša mladost mora posjedovati jasnu spremnost da se vrati istini. Vraćanje istini je vrlina i to je mnogo bolje nego ustrajavati u zabludi. Da budem ponižen na istini, draže mi je nego da budem vođa u zabludi. Niko od nas nije lišen fanatizma i pristrasnosti, osim onoga kome se Allah smilovao, i molim Allaha da nas sačuva tih svojstava.”
Onda sam malo zašutio, jer sam htio preći na drugu temu, zatim sam ga upitao: ”Dragi sine, kakav je tvoj odnos prema Kur'anu?” Čuo sam njegov duboki i dugi uzdah, nakon čega je rekao: ”Nažalost, ne družim se puno sa Kur'anom.” Onda je iz ladice izvadio Kur'an, rekavši: ”Ovo je jedini dan u sedmici kada nosim Kur'an sa sobom, ali ga ne učim i ne mogu ga učiti.” ”Zašto?”, upitao sam. Odgovorio je: ”Zbog psihičkog umora, bola i tuge, odvajanja od supruge, razdvojenosti moje porodice, siromaštva i teških životnih uslova u kojima živim.”
Uputio sam hair-dovu za njega i podsjetio ga da je Kur'an lijek za sve tegobe i patnje koje je spomenuo. ”Ako ne možeš učiti Kur'an direktno iz Mushafa zbog okolnosti, ili vožnje automobila, ili slabog čitanja, onda uzmi sa sobom neke CD-ove i slušaj poznate učače Ku'rana i razmišljaj o kur'anskim značenjima. Znaj da je Kur'an uputa i svjetlo, i on će popraviti i izliječiti tvoju idejnu i misaonu neodlučnost i kolebljivost, kao i tvoju emotivnu zbunjenost i uputit će te, uz Allahovu pomoć, na pravi put.”
Zatim sam ga upitao: ”A kakav je tvoj odnos prema propisanim namazima?”
Odgovorio je: ”Hvala Allaha, svih pet namaza klanjam na ovom sjedištu automobila, jer zbog posla ne mogu izlaziti iz svoga auta, a Poslanik, s.a.v.s., podučio nas je da klanjamo sjedeći ako nismo u mogućnosti klanjati stojeći.”
Rekao sam: ”Fino, sinko moj, ti si izgleda postao islamski pravnik i muftija u stvarima koje se tiču direktno tebe, tvoga posla i koje su tebi bitne, ali je itekako bitan i drugi stub islama, namaz, tj. bitan je jedan od njegovih temelja (rukn), a to je stajanje (kijam) u toku namaza ukoliko je čovjek sposoban i u mogućnosti da stoji. Ti si sâm sebi izdao fetvu i pravnu deciziju da klanjaš sjedeći, jer drugačije ne možeš. Naravno, to je stvar koju ti bolje znaš, jer ti najbolje poznaješ svoje okolnosti, mogućnosti i sposobnosti, odnosno nemogućnosti.
Ali, zar ti nikad nije na um palo da nekoliko miliona muslimana u tvojoj zemlji imaju također potrebu da se brinu o razumijevanju i poimanju sposobnosti i mogućnosti koje se tiču njihovih ovosvjetskih, kao i onosvjetskih interesa i koristi, te da ostajanje i zadržavanje na najvećem stepenu dosljednosti nije lahko i jednostavno i da je to, kao i klanjanje namaza, uslovljeno mogućnošću i sposobnošću, ali ne samo fizičkom sposobnošću, već i potrebama stvarnosti i postojećim okolnostima o kojima je potrebno razmišljati i uzeti ih u obzir. Njihovo ignoriranje nije nikakva mudrost niti dosljednost, već je to stav čije posljedice su štetne i kobne.
Zašto osjećamo nemoć i pravdamo se sami sebi te dajemo tumačenje i obrazloženje u pogledu ličnih stvari, a vrhunac toga može biti da nas zaobiđe neka lična korist, a možda, na koncu konca, imamo i opravdanje, jer je stvar vezana za životnu nužnost.
Dakle, pitanje je zašto izdajemo fetve i presuđujemo bez uzimanja u obzir miliona ljudi na ulicama koji su pogođeni medijskom opsadom, sigurnosnom i ekonomskom blokadom i oni očajnički trebaju makar neznatno olakšanje za koje se nadaju da bi moglo doći odabirom određenog kandidata na izborima i donošenjem konkretne odluke po tom pitanju?
Da, mi ne mislimo da će se uvjeti života drastično promijeniti glasanjem, niti da će taj pomak biti historijski, ali mislimo da i neznatna promjena vremenom može postati učinkovita.
Vidimo da su danas desničarske tendencije i rasizam u porastu u Europi, te da su takve tendencije prisutne od Amerike, preko Švicarske, Holandije, Britanije, pa do Austrije i Njemačke, a u svim tim državama živi mnoštvo Arapa, Turaka, Afrikanaca i drugih, i oni mogu itekako utjecati na izbor kandidata, odnosno stranku koja će vladati i stavove koji će biti za ili protiv njih.
Mi ne vidimo danas kandidata koji nedvosmisleno i jasno saosjeća sa muslimanima i na koga se muslimani mogu oslonuti, ali znamo da, kada bi se 4 ili 5 miliona muslimana, u državi kao što je Francuska, ujedinili u svojoj podršci jednom kandidatu, nema sumnje da bi to itekako utjecalo na njegov uspjeh na izborima.
Iako on možda ne može ispuniti sva obećanja koja je dao, ali će zato biti najmanje loš za muslimane. To, naravno, nije dovoljno, ali je to osnov za bolji i prosperitetniji život, pa čak i trgovci manipulatori i mediji, dat će takvom bloku na značaju kad je on jak, jedinstven i utjecajan.
Zašto muslimanski pojedinac upropaštava ovaj mali dio utjecaja koji se ponavlja i nudi svakih 4 ili 5 godina, a on ne gubi ništa. Naprotiv, on će na osnovu toga osjetiti da je građanin koji ima pravo glasa i koji ima utjecaj, a time će biti u stanju sačuvati svoj identitet, kulturu i religiju.
Ti vidiš da protivnici islama, cionisti i drugi, grade ogromne institucije koje vrše pritisak i utjecaj, koje pokušavaju ujediniti poglede i utjecati na globalne odluke u SAD-u i drugim državama, ta zar ti je nepoznato postojanje i djelovanje AIPAC-a (Američko-izraelski komitet za javne poslove) kao najveće proizraelske lobističke grupacije.
Razumijem jako dobro da Zapad sa svojim sredstvima informisanja i svojom kulturom, uglavnom, zauzima neprijateljski stav prema islamu, islamskoj kulturi i povijesti, ali, sa druge strane, kakvu će štetu imati milioni muslimana koji su odlučili živjeti tamo zbog ekonomskog, političkog i obrazovnog pritiska, ako se relanije i odgovornije budu odnosili prema stvarnosti, ako zauzmu jedinstven stav, te ako se, kompetentno i odgovorno, budu bavili pitanjima od općeg značaja?
Posebno kad je riječ o političkim izborima u vezi kojih su najpoznatiji islamski učenjaci izdali fetvu o važnosti učešća na njima.
Molim Allaha da te uputi na ono što On voli i sa čime je zadovoljan, da te osnaži u pokornosti i ibadetu Njemu, da ti podari sposobnost izbora istine, makar ona bila u suprotnosti sa stavovima na kojima si odgojen i odrastao u svojoj mladosti!”
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
